Ekonomija Venecuele dugo je u stanju ubrzanog pada. Neprestano nestaje struje, ljudi nemaju dovoljno hrane, lekova i drugih elementarnih stvari potrebnih za normalan život. Mnogi Venecuelanci primorani su napustiti zemlju zauvek. A oni koji su ostali, krivicu su svalili na predsednika Nicolasa Madura. No, da li je rešenje jednostavno pripisati krivicu za sve probleme jednoj osobi?
Jedna od najvažnijih ekonomskih teškoća Venecuele je velika inflacija. Godišnja stopa inflacije u julu 2018.godine bila je oko neverovatnih 83 000%, prema studiji koju je objavila Nacionalna skupština. Procenjuje se da se cene množe dvostruko u jednom danu. Najveći učinak hiperinflacije je da stanovnici Venecuele nisu mogli kupiti osnovnu robu poput hrane ili toaletnih potrepština. Čak i pakovanje kafe od 100gr dostiglo je astronomsku cenu od 2,5 miliona bolivara. Kao što se može primetiti novac je značajno izgubio na vrednosti. Šta je tačno dovelo do ovog visokog nivoa inflacije? To je povezano s ogromnim rezervama nafte koje su ujedno i blagodet i još veća opasnost za državu, pre svega zbog Sjedinjenih Američkih Država koje već dugo vrebaju naftne izvore Venecuele. Nafta doprinosi 95 posto zarade od izvoza i 35 posto bruto domaćeg proizvoda. Budući da se Venecuela nije usresredila na ostale proizvodne aktivnosti, njena ekonomija zavisila je samo od nafte koja se prodavala drugim državama, a većinu robe je uvozila i plaćala stranim valuta zarađenim od nafte. Ako tome dodamo dugogodišnju ekonomsku blokadu od strane Sjedinjenih Američkih Država i njihovih satelita širom sveta, onda je jasno zašto država nije funkcionalna, mada i pored svih ovih činjenica nazire se sumnja. Potpuno je nejasna uloga Rusije u čitavoj ovoj priči ako znamo da količina nafte koju proizvodi Venecuela dovoljna je da stabilizuje zemlju na duži vremenski period, Šta se dešava iza kulisa to znaju samo akteri ove drame čija najveća žrtva je narod Venecuele.
Tekst: Karlo Astrahan