CRVENA UTOPIJA – Grčko selo država u Srbiji

 

Ovo je priča za rubriku verovali ili ne. Od 1945.godine do 1949. godine u tadašnjem Buljkesu, a sadašnjem Bačkom Magliću, postojala je grčka zajednica, koju su osnovali pripadnici oružanih snaga Grčkog narodnoslobodilačkog pokreta , čije su jezgro činili tvrdokorni komunisti. Posle komunističkog ustanka 1944. godine u Atini, grčki partizani, nezadovoljni sporazumom o prekidu sukoba sa monarhistima, prešli su Jugoslaviju, od čijih su vlasti u Buljkesu dobili najširu autonomiju.

– U leto 1945. godine u napušteno švapsko selo Bulkes doselila su se 1.454 pripadnika ELAS. Prvobitno zamišljen kao sabirni logor za borce građanskog rata, Bulkes je pretvoren u čisto grčko naselje, u kojem su 1946. godine bilo 4.023 stanovnika, od čega 161 žena i tridesetoro dece. Za četiri godine kroz domicil grčkih komunista u Bulkesu prošlo je 27.000 boraca, 5.000 ranjenika i 22.000 evakuisane dece – iznela je u studiji o rodnom selu svojih predaka, Silvija Diner Gol iz Nemačke.

Osnivanje grčke kolonije u Bačkoj nova jugoslovenska vlast odobrila je na zahtev Komunističke partije Grčke. Ideja je bila da zajednica u Buljkesu bude funkcionalna u svakom segmentu društva.

– Osim u poljoprivredi, njenim stanovnicima pružena je mogućnost da privređuju u radionicama za svoje potrebe, a preostalu robu ponude jugoslovenskom tržištu. Radile su krojačka, obućarska, brijačka, kolarska i mašinbravarska radionica i zidarska brigada. Selo je imalo i industrijski pogon za preradu kudelje – naveo je istoričar dr Milan Ristović, autor knjige “Eksperiment Buljkes – grčka utopija u Jugoslaviji 1945-1949”.

Režim u buljkeskom polisu bio je izuzetno strog. Zajednicom je rukovodio odbor od devet članova, na čijem je čelu bio Mihalis Pektasidis. O redu i miru brinula je policija, zvana IKA. Napuštanje sela smatrano je dezerterstvom i surovo je kažnjavano. Veliki značaj za selo državu imala je štamparija. Štampani su “Glas Buljkesa”,”Borac” i dečiji mesečnik “Pionir”. Ali najvažnija ustanova u Buljkesu, bio je to zatvor. Režim se toliko uživeo u ulogu automne vlade da je štampao sopstveni novac. Buljkeški dinar bio je u opticaju isključivo u selu, a količina je odgovarala sumi mesečnih plata svih zaposlenih. Postojali su apoeni od 5, 10, 20, 50, 100 i 500 dinaraNiko ne zna koliko bi republika Buljkes trajala da Tito 1948.godine nije rekao istorijsko “ne” Staljinu. Grčka komunistička partija podržala je Rezoluciju Informbiroa, a Pektasidis, koji se suprotstavio toj ideji nestao je bez traga. Rukovodstvo Buljkesa podnelo je u avgustu 1949.godine zahtev Vladi Jugoslavije za preseljenje stanovnika Buljkesa u Čehoslovačku.

 

Pred napuštanje republike Buljkes grčko stanovništvo je spalilo matične knjige rođenih, venčanih i umrlih. Matičarka u Bačkom Magliću Vinka Marjanović kaže da su to učinili da bi izbrisali identitet, jer su u Buljkes svi došli pod ilegalnim imenima. Prilikom transportovanja za Čehoslovačku delili su svoje novčanice seljanima iz okolnih mesta, te novčanice danas imaju veliku numizmatičku vrednost.

Tekst: Fokus Vesti

Foto: Večernje Novosti