Ispred, na platformi podignutoj za potrebe letnje bašte poređan je inventar iz jedne od oaza beogradskog boemluka – kafane Tašmajdan, ili poznatije kao „Kod Toze Grka“. Poznata lica ugostitelja koji su svoj radni vek proveli ovde, smrknuta i zabrinuta. Restitucija, ta čudna i zlokobna reč, posledica nepravde koja je načinjena svojevremeno pravim vlasnicima ovog prostora, unosi nemir u duše zaposlenih ugostitelja koji ni zbog čega nisu krivi. Samo su radili svoj posao, bili ljubazni prema gostima, uvek pristupačni i dobronamerni.
Iako je novim, starim vlasnicima, odnosno njihovim naslednicima ponuđen partnerski odnos, to je glatko odbijeno. Pregledajući stranice prašnjavih knjiga sećanja na beogradske kafane, saznajemo od nekih koji su dugo ovde dolazili da je kafana počela da radi odmah po oslobođenju 1944. godine, a da je jedan od prvih gostiju bio čuveni Koča Popović. Zašto se skoro nikada nije primilo ime „Tašmajdan“, to niko ne zna. Zna se da je pre Drugog rata, a neposredno posle Velikog, tu, na pravcu između kafane i Tašmajdana, svojim kolima punim voća i povrća „patrolirao“ neki Toza, koji je, navodno, poreklom bio Grk, ali se „posrbio“ u Beogradu i često dolazio na ćoše kraj kafane da tu stojeći utoli žeđ, nekad samo vinom, nekad pivom, ali nikad samo vodom. Obavezno je tu ispijao i kafu. Tako se priča, e sad, da li je to baš sve tako, ili je u pitanju urbana legenda, ostaće ipak nepoznato, za sada. Neki, ne baš ubedljivo, tvrde da je čuveni Toza iz Grčke dovozio meso i tu ga prodavao, ali dokazi baš i nisu sigurni za te tvdnje. Bora Čorba je jednom izjavio kako su tu prolazili grčki kamioni pa je zato kafana dobila ime „Kod Toze Grka“. Sto ljudi, dvesta priča, a nijedna valjano dokazana. Kafana je već bila zatvarana, pa je bilo reči o tome da ćemo tu jesti samo kolače, pa je opet bila kafana, pa, šta će sad biti niko ne ume da kaže. Ono što je sigurno jeste da se tu okupljala elita koja je imala veze sa muzikom, kulturom, umetnošću… čak i politikom. Bora Čorba je baš tu, u bašti osnovao svoju stranku, a i prvo okupljanje prve redakcije Fokus Vesti bilo je u kafani „Kod Toze Grka“. Karlo Astrahan, idejni tvorac sajta koji je još uvek u razvoju, doveo je baš na sam ćošak bašte ekipu u sastavu: Vlada Arsić, novinar i književnik, Luka Karadžuleski, mladi pisac i fotograf, Goran Stojičić pisac i urednik, i Dejan Grujić, samo novinar. Čekalo se da iz rodnog Zaječara stigne i Braca Pejović, ali on se javio da mora da ostane tamo zbog godišnjice mature. Kolegijumi su držani svake subote na istom mestu, u večerima koje je leto bojilo notama najboljih muzičara.
Između ostalih tu je među poslednjima nastupao i Branko Kamenković, naš najbolji svirač na buzukiju. Imali su najbolje točeno pivo, hladnu vodu točenu u bokalu, kafu sa ratlukom od ruže, odlične ćevape, šopsku salatu, meni koji bi zadivio i najrazmaženije sladokusce gurmanluka. Danas imaju samo lepa sećanja na lageru nekadašnjih posetilaca i obožavalaca, višak inventara i brigu šta će biti sa njima u danima koji slede.
Mi se nadamo, i na to imamo puno pravo, da će kafana biti prodata nekom ko će umeti da razume da ovo kultno mesto treba da nastavi sa radom, možda pod novim – starim imenom „Kod Toze Grka“ jer će šareni kockasti stolnjaci na stolovima za kojima će sedeti neki „novi klinci“ i slušati finu muziku biti najbolji mamac za sve romantičare sa beogradske kaldrme. Zarada se u tom slučaju podrazumeva, ali i korist od neke nove i svetlije budućnosti ovog mesta nije zanemarljiva. Neka vaskrsne ponovo kafana ali pod novim starim imenom „Kod Toze Grka“. Možda bude dugovečnija tako.