FokusVesti:„Tvorac čovekov nikad nije nameravao da bilo koji ljudski postupak bude vođen logikom celishodnosti, već logikom pravednosti“ (Dž. Raskin). U kojoj je meri u savremenom svetu prisutna logika pravednosti, šta je ono što odlukuje savremenog čoveka?
J.Ć.:Pravednost je individualna stvar, zavisi od etičke utemeljenosti čoveka u svetu. Nije neophodno da čovek bude verujući, ali je neophodno da bude moralan, naročito kada nosi odgovornost kao neko ko se javno pojavljuje. Takođe, pravednost je često i ishod borbe dobra i zla u svetu i tako je svakodnevno prisutna u našim malim ljudskim životima.
FokusVesti:Objavili ste dvanaest knjiga, član ste Udruženja književnika Srbije, Udruženja slobodnih umetnika Australije, Saveza književnika u otadžbini i rasejanju i Srpske književne zajednice. Jeromonah Roman je pisao:“Želim da pišem ono što može da dirne srce drugog čoveka, da čovek tim stihovima, kao po mostu krene da se probija ka Hramu Božijem.“ Zbog čega ste počeli da pišete, šta je ono što želite da izazovete kod čitaoca, sećate li se prvog autorskog rada?
J.Ć.:Pisanje je dar koji nam je dat rođenjem, kao i većina drugih pisaca prepoznala sam ga još u detinjstvu. Iako sam po vokaciji inženjer, svoje prve pesme sam napisala još u osnovnoj školi. Sticajem okolnosti, počela sam da objavljujem u zrelijem životnom dobu i otud je i moj književni opus za tako kratko vreme i raznovrstan i brojan. Svoje knjige sam ceo život nosila u sebi, počela sam da pišem iz potrebe nasušne za kreativnošću, koju svaki pisac ima u sebi. Ono što svako delo želi da poruči i prenese čitaocu, uvek su ljubav, vera i nada.
FokusVesti:„Malo nežnosti nije na odmet. To pesnik zna. Nežnost je higijena duše. Iz higijene duše poniče poezija kao iznenadna histerija bića“, smatra Vito Marković, Šta je za Vas poezija, iz čega poniče i čemu vodi?
J.Ć.:Poezija je temelj celokupnog književnog stvaralaštva. Ona nije samo nežnost, to je samo privid, poezija je pre svega duboka misaonost.
FokusVesti:Da li je moguće živeti u punoj meri svog dostojanstva, koja cena takvog izbora?
J.Ć.:Naravno da jeste, ne postoji cena u tom izboru, lepota dostojanstvenog življenja se meri bescenjem. Najčešće takav izbor uslovljava osamljenost, ponekad nosi duboku tugu, zahteva ogromnu snagu, ali život na kraju i jeste borba.
FokusVesti:Pesnikinja ste prozaistkinja, satiričarka i aforističarka, u kom se žanru najbolje osećate? Brodski je na pitanje čemu poezija uči proznog pisca napisao:“Uči ga da specifična težina reči zavisi od konteksta, uči ga sažetom misljenju, izostavljanju onoga što se samo po sebi razume, opasnostima koje se kriju u uzvišenom usmerenju misli.“ A na pitanje čemu pesnika uči proza odgovorio je: „Ne baš mnogo čemu: obraćanju pažnje na detalje, upotrebi svakodnevnog jezika i rečnika birokratije…“ Koliko se Vaš poetski glas razlikuje od proznog, čemu Vas je naučilo pisanje stihova, a čemu proznih dela? Koji su Vaši uzori u književnosti?
J.Ć.:Moji uzori u književnosti su ruski klasici, jer su mi bliski, pre svega duhovnošću. Ne postoji žanr koji kao stvaralac drugačije osećam, to je kao sa plivanjem, ili umeš da plivaš ili ne umeš.
Svi žanrovi se pišu sa lakoćom, stvaralački proces je svaki put nova epizoda jednog pisca. Ja jednako živim sa svakim svojim delom, ali možda bi se zajednička osobina poetskog i proznog stvaranja najlepše mogla prepoznati upravo u mojim impresijama, mislima i sentencama.
FokusVesti:Da li je pesma spomenik prolaznosti ili beg od nje?
J.Ć.:Pesma nije spomenik, pesma je kao i svako drugo književno delo živo svedočanstvo svoga doba. Beg od vremena takođe nije, jer se pesnici upravo sa tim vremenom i hvataju u koštac.
FokusVesti:Svoje celokupno stvaralaštvo ste nazvali Svetokret, zbog čega?
J.Ć.:Pre svega sam se našalila sa ulogom pisca u svetu. Pisac svet mora da izokrene naglavačke i naopačke da bi ga razumeo i opisao za neko buduće vreme.
FokusVesti:„Verujem da je mašta jača od znanja, da je mit moćniji od istorije… da je ljubav jača od smrti“ smatrao je Robert Falgam. U šta verujete, koliko je teško održati plam vere u iskušenjima?
J.Ć.:Onoliko koliko je teško ostati moralan u nemoralu. Kao i svaki drugi verujući čovek zahvalna sam na svakom iskušenju koje mi je dato, jer je svako bilo još jedna škola života i sa svakim sam postajala jača. Pisanje, kao razgovor sa samim sobom, i kao obraćanje nekom budućem dalekom čitaocu ili slušaocu mi je pomoglo, a istovremeno i umanjilo težinu svakog teškog trenutka.
FokusVesti:Andrić je slutio „da ima negde jedan život sav od svetlosti u kome je svetlost osnovni zakon i jedini oblik postojanja“. Postoji li takav svet, ako postoji gde bi mogao biti?
J.Ć.:Postoji, i te kako. Iz svetlosti smo došli i u svetlost odlazimo. Iskustvo kliničke smrti mi je, nažalost, to i potvrdilo.
FokusVesti:Vaši radovi su prevođeni na mnoge jezike, nagrađivani su, koliko je važno da glas stvaraoca dopre do što većeg broja čitalaca i šta ako taj glas ostane nedovoljno čujan?
J.Ć.:Što se nagrada tiče, one su dobrodošla potvrda umetnikovog rada, ali nisu i nužno merilo vrednosti. Prevođenje je izuzetno bitno, naročito za naše savremene pisce, jer smo već decenijama gotovo neprisutni na evropskoj i svetskoj sceni. Pisac je uvek građanin sveta, njegovo delo ne pripada samo prostoru, nego i vremenu i zato je važno da se naši savremeni pisci čitaju i prate kao ravnopravan deo savremene svetske književne istorije.
FokusVesti:„Čovekova posebna obaveza je da bude kulturan. To je dužnost prema samom sebi. To je zalog njegove lične sreće i „aura dobronamernosti“ oko njega i prema njemu (to jest okrenute prema njemu)“ (D. Lihačov). A Vi u jednom stihu ili filosofskoj misli kažete „teško da ćemo ovde od sreće naći mrvicu“.
Da li je čovečanstvo zanemarilo ovu obavezu, bledi li aura dobronamernosti?
J.Ć:Naša lična sreća nije uslovljena ni kulturom ni dobronamernošću ljudi oko nas. Moja impresija o sreći upućuje na odavno poznatu legendu o Svetom Savi i čoveku koji je tražio sreću. Ne treba sreću tražiti uvek iznova ovde i sada, sreća je, kao što Sveti Sava reče, u nama samima.
FokusVesti:„Apokalipsa se ne dešava iznenada. Ona je odavno počela, možda je već na samom kraju. Prosto gledam dokle smo stigli…“, napisao je Andrej Tarkovski u jednom intervjuu, da li ste saglasni? Vaši stihovi predskazuju:„Kada nebo zatreperi, zemlja će biti po meri.“ Po meri koga će biti zemlja kad nebo zatreperi?
J.Ć.:Po meri božje pravde. Savremeni čovek odavno je zaboravio da postoji jedan strah kojeg ne sme da se odrekne, tačnije strahopoštovanje, jer iznad svih nas je Bog.
FikusVesti:Sioran kaže:“Budući da je svet unutar srca, introspekcija je jedini proces spoznaje.“ Dakle, po njemu je srce organ vida, a Vi nam saopštavate da „onaj ko vidi, ne gleda očima, već dušom!“ Kako se gleda dušom, može li ona da obnevidi?
- Ć.:Duša uvek vidi dalje od očiju, jer duša čuje i glas, kako zemaljski, tako i nebeski. Duša je ono što ostaje posle nas, ona je neuništiva, vidi i dublje i dalje od očiju, njen vidokrug je večnost.
Fokus Vesti:Šta je za Vas smisao bivstvovanja?
- Ć.:Postojanje čoveka na svetu istovremeno prate emocija i misao, a misao ima svoje filozofske i duhovne koordinate. To je način na koji književnik bivstvuje na ovom svetu.
Autor intervjua: Valentina Novković
Jasmina Ćirković, pesnikinja, prozaistkinja, aforističarka i satiričarka, rođena je u Pančevu, 14. novembra 1958. godine. Osnovnu školu završila je u Nemačkoj, srednju u Pančevu, a studije (Mašinsko-poljoprivredni fakultet) započinje u Beogradu, a završava u Zagrebu. Trinaest godina živela je u Puli i radila na Brionima. Od 1991. živi i stvara u Pančevu. Ima kćerku Andrijanu, a supruga je izgubila u saobraćajnoj nesreći. Književni dar nasledila je od majke, piše od detinjstva, a prvu knjigu, poetsku zbirku Islandske hladnoće, objavila je 2013. i za nju i dobila nagradu Akademije „Ivo Andrić“ – UKS. Potom objavljuje: knjige poezije Nema zaborava (2014) i Čuvam od zaborava (srpsko-rumunsko izdanje, 2014); roman Gospođičino ludilo (2015); zbirku soneta i impresija Kristalisano srce (2017); zbirku sentenci i impresija Euridikine promisli (2017); zbirku poezije i impresija Provejavanje sećanja (2017); knjigu impresija Siluetni zlatopev (2018); koautorsku zbirku soneta sa Sašom Mićkovićem Lirikon (2020); roman Bunjin Selo (2021) i zbirku aforizama, misli i sentenci Zapisi duše (2021). Bezglasjem utirem put ljubavi – Impresije I je njena dvanaesta knjiga. Svoje stvaralaštvo autorka je nazvala zajedničkim imenom Svetokret. Zastupljena je u antologijama, zbornicima, leksikonima i časopisima. Prevođena na ruski, rumunski, bugarski, arapski, mađarski i engleski jezik. Član je Udruženja književnika Srbije, Udruženja slobodnih umetnika Australije, Saveza književnika u otadžbini i rasejanju i Srpske književne zajednice.