Lavrentij Pavlovič Berija oličenje devijantnosti, sadizma i monstruoznosti, vrhovni kasapin bivšeg Sovjetskog Saveza. Bio je vrlo lukav, pokvaren i izuzetno sposoban upravnik glomaznog birokratskog aparata.
Rodio se u Gruziji 1899. godine kao nezakonito dete abhazijskog plemića. Za vreme građanskog rata u Rusiji bio je dvostruki agent radeći i za boljševike i za njihove protivnike. Kad su boljševici odneli pobedu, pokazao se kao prepredeni političar i pridružio se tajnoj policiji. Staljina je upoznao 1926. godine i prema njemu se od početka ponašao kao prema vladaru univerzuma. Staljin ga je odmah postavio kao prvog sekretara Gruzije, a zatim i celog Kavkaza. Najmračnija tajna za koju je znao jako mali krug ljudi da je Lavrentij Pavlovič Berija bio pedofil i silovatelj.
Berija je decenijama silovao maloletne devojke i mlade žene. Pričalo se da ih je lično “lovio” vozeći se automobilom po Moskvi. Nakon što bi izabrao “žrtvu” njegovi telohranitelji bi iskakali i žrtvu uvlačili u kola neosvrćući se na poglede prolaznika za koje su znali da ne mogu ništa da učine, jer Berija je posle Staljina bio drugi čovek Sovjetskog Saveza.
– Nekad bi tražio po pet, šest ili sedam devojaka. Naterao bi ih da se skinu, osim cipela, i da kleknu na kolena, kako bi načinile krug. Tada bi hodao oko njih u svom ogrtaču, i izvukao bi jednu od njih, odvukao je i silovao. Ovo je nazivao igrom cveta – ispričao je u jednom intervjuu autor Anton Antonov-Ovsenko, koji je napisao Berijinu biografiju.
Berija bi organizovao večeru za otete žene, nazdravljao Staljinu i u vino im stavljao sredstva za spavanje. Zbog takvih avantura nekoliko puta obolijevao je od veneričnih bolesti.Silovane devojke bi ili ubijao ili puštao da idu znajući da neće imati kome da se žale. Među žrtvama bilo je više maloletnih devojčica, a pričalo se da roditelji dolaze da ih sačekaju ispred tajne policije nakon što ih se Berija zasiti. Svim žrtvama je poklanjao cveće jer bi na taj način čin silovanja predstavljao kao ljubavni sastanak uz obostrani pristanak.
Brojne priče, koje su godinama kružile, govore da je Berija lično tukao, mučio i ubijao svoje žrtve. Krajem 60-tih i počtkom 70-ih, Moskovljani su prepričavali priče o kostima nađenim u dvorištu, podrumima, ili sakrivenim unutar zidova ranije Berijine rezidencije.
Memoari ljudi bliskih Beriji, kao što je bivši sovjetski šef spoljnih obaveštajaca Pavel Sudoplatov odbijaju ove optužbe i opisuju Beriju potpuno drugačijem svetlu, ali činjenice su neumoljive i zasnovane su na svedočenju silovanih devojčica, vozača i Berijinog osoblja. Ni njegov sunovrat sa vlasti nije oprao taj grozan period u kome je Lavrentij Berija bio glavni protagonista monstruoznih pirova u njegovoj režiji.
Tekst: Karlo Astrahan
Foto: Wikipedia