Proslavio je sebe i svoju zemlju filmom „Ničije dete“. Vuk Ršumović. Po kriterijumima koje je neko „mnogo važan“ postavio za reditelje – on je još uvek mlad, a uprkos tome blistav zbog uspeha filma koji je prevazišao svojom vrednošću sve kriterijume onih naših „velikana“ koji su bili u čudu što jedan dramski pisac želi da bude reditelj.
„Ničije dete“ je film koji je između ostalih dobio četiri nagrade na festivalu u Veneciji 2014. godine, kao i nagrade na festivalima u Puli, Abu Dabiju, Palm Springsu, Kairu, Visbadenu, Zagrebu, Beogradu…
Specijalno za Fokus Vesti govori Vuk Ršumović, dramski pisac koji je zahvaljujući sticaju srećnih okolnosti ali i supruzi Ani koja ga je bodrila sve vreme, odlučio da ostvari dečački san – režira igrani film. Sada uveliko piše scenarija za nove televizijske serije, ali i čeka da mu budu odobrena dodatna sredstva iz evropskih fondova za novi film. Srbija mu je već dodelila sredstva, ali ona nisu dovoljna za novi poduhvat ambicioznog reditelja.
Fokus Vesti: „Ničije dete“ je projekat koji ste posle sedam godina uspeli da iznesete herojski, s obzirom na to da niste imali veliku podršku, bilo materijalnu, bilo onu motivacionu – moralnu.
Vuk Ršumović: Film je zaista kolektivno delo, tako da je cela ekipa zaslužna za to kako je ispalo „Ničije dete“. Zato sam im beskrajno zahvalan. Jako dugo je trajalo podizanje projekta. Godinama smo vodili borbu, a u jednom trenutku došlo je do toga da sam zamalo „digao ruke“ od svega. Međutim, zahvaljujući mojim saradnicima na filmu, sve kockice su se sklopile. Pomenuću između ostalih, direktora fotografije Damjana Radovanovića, scenografkinju Jelenu Sopić, kostimografkinju Maje Mirković i još mnogo drugih meni dragih ljudi, uz koje smo uspeli da napravimo dobar film.
Fokus Vesti: Jedan dečak je morao da iznese ceo film, što je bio veliki izazov za Vas kao reditelja.
Vuk Ršumović: Da, Denis Murić je izuzetno tumačio lik koji mu je poveren. Trebalo je da na svojim mladim plećima iznese zadatak koji je veliki i za glumce profesionalce. Igrati divljeg dečaka koji je odrastao sa vukovima, a koji se polako socijalizuje, to je za divljenje. On je danas student glume na FDU u klasi Biljane Mašić, i uspešno se pojavljuje u nekim novim serijama i filmovima. To znači da smo dobili novog sjajanog glumca.
Fokus Vesti: Većina filmskih radnika negoduje zbog manjka para za srpsku kinematografiju. Navodno, treba pronaći originalnu temu i scenario koji bi zadovoljio i kvalitet i komercijalu, a to je, kako oni smatraju, nemoguće. Kako Vi birate teme kojima ćete se baviti u narednom periodu, ako skupite pare?
Vuk Ršumović: Moram da kažem da nije teško skupiti novac za film samo u Srbiji. I u Evropi je to jako naporno i mukotrpno. U Srbiji još i ima para za film. U to sam se uverio radeći „Ničije dete“. Kod nas se ulaže u film, u poslednje vreme čak i više nego ikada. Inače, teme biram iz realnog života jer verujem da su sve priče iz realnosti najuzbudljivije. Uostalom, „Realnost ima više imaginacija od nas“ govorio je Fransoa Tifo, moj omiljeni reditelj, i – bio je u pravu. Sa Draganom Bjelogrlićem radim na projektu „Čuvari formule“ koji za temu ima jedan slučaj iz Vinče, pedesetih godina prošlog veka. Tada su naši naučnici bili ozračeni, potom poslati u Pariz na lečenje, u vreme gvozdene zavese. Tamo su bili podvrgnuti novoj metodi lečenja, presađivanju koštane srži. Mi smo svemu tome dali elemente trilera, pa će nadam se to biti uzbudljivo televizijsko štivo za gledaoce.
Takođe, radim i na projektu „Anatomija zločina“ koji se bavi najčuvenijim kriminalističkim slučajem iz šezdesetih godina prošlog veka, „Šefka Hodžić“, ženom koja je zbog želje za potomstvom počinila teško ubistvo a koju je branio čuveni Fila Filota. Eto, opet ima sve to veze sa mojom težnjom da se bavim temama iz stvarnog života.
Fokus Vesti: Ima li nagoveštaja knjizi koju biste mogli da objavite, ne samo na osnovu scenarija koje pišete, već da na neki način to bude novi izraz u vašem umetničkom angažmanu? Ako ćemo pravo, „ima Vam po kome doći“.
Vuk Ršumović: Da. Ja sam studirao dramaturgiju, pa sam polako ovladavao pozorišnom dramaturgijom i filmskom scenaristikom a onda sam napravio iskorak radeći kao reditelj na filmu „Ničije dete“. Veoma mnogo razmišljam u poslednje vreme o tome da bih mogao da napišem roman, ali o tom – potom.
Fokus Vesti: Ima li u Srbiji dovoljno mladih scenarista, imaju li prostora da se iskažu.
Vuk Ršumović: Potencijal postoji, ali mladi pisci nemaju šansu da se iskažu. Nemamo kulturu i tradiciju da negujemo pisce. Boraveći u inostranstvu video sam da se mladi pisci već od prve godine studija prate i daje im se šansa da napreduju. U Danskoj je to posebno naglašeno, a da ne pominjem skandinavske zemlje gde je došlo do procvata i ekspanzije mladih pisaca. To je jedini način da mladi dođu do izražaja. Nama to nedostaje. Ja predajem na Fakultetu za medije i komunikacije, i u saradnji sa Draganom Bjelogrlićem osmislio sam Master program koji treba da okupi mnogo mladih pisaca i kreativnih producenata iz celog regiona gde će na jednom mestu sticati znanja o filmu, i tako postati značajan podstrek razvoju kinematografije.
Tekst: Dejan Grujić
Foto: Miloš Lužanin