Fokus vesti: Tomaž Šalamun je u pesmi „Zašto sam fašista“, napisao „dosta mi je socijalne mimikrije“, u kojoj meri je u vremenu sadašnjem prisutna mimikrija, u kojim je oblastima najdominantnija?
S. B. : Ne znam kojim povodom je to napisao Šalamun, ali mimikrija postoji u živom svetu, otkad taj svet i postoji. Ona postoji i u socijalizovanim zajednicama i koristi se najčešće kao odbrana od nasrtaja pojedinaca ili manjih društvenih grupa, pa i države. Negde se zove i prerušavanje, kao što to čini Hasan u romanu Milisava Savića La sans pereille. Reč je o promeni, ili o maskiranju identiteta. Dakle, mimikrija je odavno bila, a i biće, književna tema. I maske koje nam nameću kao sredstvo za odbranu od korone su sredstvo mimikrije. Neki ljudi nikada ne skidaju maske. Boje se i sami sebe. I korišćenje falsifikovanih dokumenata je mimikrija. Ali se ličnost ne može falsifikovati…
Fokus vesti: “Čovek voli iluziju o visini. A njegova sudbina je dubina“ („Radujem se što nisam Bog“). Može li čovek sklon iluzijama o visini spoznati dubine?
S. B. : Pisac voli iluziju. Veliki pisci mogu duboko da zarone. Problem je što njih malo čitaju jer su teški za razumevanje. Uostalom, pisac voli da flertuje sa čitaocima. Voli da ga čitaju, a najčešće zna da sve što je napisano, napisano je za manjinu. Ne odnosi se ovo samo na književnost… Veliki pisci mogu i da izrone, i da iznesu na videlo to što su smislili. Mogu i da se vinu. Mogu da objave svetu šta su otkrili. Mogu da se objave. Ima i onih koji su se udavili.
Fokus vesti: Prvu poetsku knjigu „Big Ben“, objavili ste 1977. u vreme dok ste bili profesor pančevačke gimnazije. Među srpskim književnicima nije mali broj onih koji su po vokaciji bili matematičari, poput Mihajla Mike Alasa. Kad je u Vama zatitrao pesnički nerv, da li je, možda, matematika kumovala prvim stihovima?
S. B. : Kritičari kažu da jeste. A oni sve znaju.
Što se tiče odnosa pesnika i matematičara, to pitanje su mi postavljali milion puta, a tu nema nikakve kolizije, niti opozita, jer i matematika i poezija koriste tzv. svedeni izraz, plus mašta. Nemojte misliti da matematičari istraživači nisu maštoviti. Pa, da je tako, onda bismo još bili na drvetu. Obični ljudi se čude, jer su u životu sretali učitelje, nastavnike, profesore, koji su im predavali matematiku i to je sve njihovo znanje o toj profesiji, a ima i onih koji su otišli da studiraju književnost, zato što nisu za matematiku, ili zato što ne znaju matematiku. Pa, ako se nešto ne zna, onda se zagreje stolica. A da se neko bavi gramatikom i da nije za matematiku, e veće gluposti, možda, i nema. Konstrukcija rečenica, ili još dalje, pravljenje jezika, i formalnog i neformalnog ima deo formalnosti. Nema jezika bez gramatike, govorim o običnoj gramatici, za koju bar intuitivno znamo o čemu je reč. A ta gramatika je aparat za pravljenje rečenica i račun sa njima, što je prevashodno sadržaj matematičke logike.
Više puta sam citirao Karla Vajerštrasa, koji je govorio:„Ko nije pomalo pesnik ne može biti matematičar”. Ne znam koga se Karl bojao, ali moje je mišljenje da se pesnik i matematičar razlikuju samo ukoliko jedan od njih nije to što jeste.
A o značaju poezije se govorilo još u vreme Konfucija. Č'en K'ang je upitao Pojua, Konfucijevog sina jedinca:„Da li te je ikad nečem naročitom učio tvoj otac?“ Poju je odgovorio:„Nije. Jednog dana je stajao sâm i ja sam protrčao pored dvora, a on me je upitao:„Da li si čitao poeziju?” A ja sam odgovorio:„ Nisam još.” On je rekao:„Ako ne proučavaš pesništvo, jezik ti neće biti uglađen.” Onda sam se vratio i proučavao pesništvo. Konfucije je rekao: „Obrazovanje počinje poezijom, razvija se negovanjem svog ponašanja i usavršava se muzikom.“ A ne znam da li ima nešto važnije od ovoga!
Većina pisaca nisu se oficijelno obrazovali da bi bili pisci. Na primer, glasoviti pesnik Dobrica Erić je završio samo četiri razreda osnovne škole, Miodrag Pavlović je po obrazovanju lekar, Isidora Sekulić je završila matematiku, Mihajlo-Mika Alas Petrović je bio matematičar i književnik. Bavio se i lingvistikom. Njegovo čuveno delo je „Metafore i alegorije”. Otac ruske nacije, kako ga sada zovu, Solženjicin, završio je Fizičko-matematički fakultet. Omar Hajam je bio vrhunski persijski matematičar i veliki pesnik. Čuvene su njegove rubaije. Blez Paskal bio je matematičar, filozof, teolog, mistik, književi gorostas i kockar. Ruđer Bošković je bio matematičar i pesnik, Atanasije Nikolić je bio pesnik i matematičar, Nikanor Para je bio čileanski matematičar i pesnik, Ežen Gilvik, istaknuti francuski pesnik, završio je matematiku i radio je u Ministrastvu finansija Francuske kao ekspert. Luis Kerol pisac bajke Alisa u zemlji čuda, koja je prevedena na 70 jezika, bio je matematičar. Rumunski pesnik Jon Barbu, alijas Jan Barbilijan, bio je poznati matematičar. Argentinski književnik Giljermo Martines poznati je matematičar…
Pravnici su bili: Molijer, Bora Stanković, Branislav Nušić, Milan Rakić… Lav Tolstoj je počeo da studira prava…
Aleksa Šantić je bio trgovac.
Ne verujem da je obrazovanje presudno za nekoga da bi se bavio književnošću. Ima na hiljade onih koji su diplomirali književnost, ali nisu postali pisci. Da bi neko postao pesnik ili književnik mora da ga nešto tera iznutra. Kao kad ga neki đavo tera.
Književnost nije nauka, a kada nauka o književnosti to ne razume, to je strašno.
Fokus vesti: Družili ste se i sarađivali sa mnogim značajnim srpskim pesnicima, da li se sećate neke anegdote ili događaja koji je na Vas ostavio poseban utisak?
S. B. : Dragutin Ilkić Birta bio je vrstan pripovedač, ali nije mnogo pisao. Voleo je ponekad da cugne, ali je imao gospodske manire. Radio je kao novinar u „Pančevcu“. Moma, Vukajlo i ja smo često organizovali književne večeri po pančevačkim selima, sa nama je išao i Birta. Kada bi došao red na njega da govori, on je uzimao svoju fasciklu, otvarao je fasciklu i počinjao priču, koja je znala i da potraje i uvek je usledio aplauz, čitao je deo iz svog neobjavljenog romana „Siroti krivci“ da bi se posle niza njegovih nastupa otkrilo da je Birta čitao sa praznog papira. Dakle, pripovedač mora da zna da čita i između redova i da pročita iz praznog.
Fokus vesti: “Umetnost nije ogledalo koje odražava svet, već čekić sa kojim ga treba oblikovati“, smatrao je Majakovski. Kakva je uloga umetnosti, da podilazi, provocira, oblikuje, nudi odgovore? Da li se njena uloga menjala od početaka stvaranja do danasnjih dana? Po kojim parametrima prepoznajete delo istinske umetničke vrednosti?
S. B. : Ne bih se potpuno složio sa Majakovskim. On je baš radio suprotno od ovoga što ste citirali. Reći ću nešto o pesmi, iako ovo pitanje zahteva široku ekspoziciju.
Pesma mora da ima bodlje, šila, da te probada. Da te bole grudi i kada nemaš tuberkulozu niti upalu pluća. Ona mora da ti burgija po glavi tako da ne znaš s koje strane te boli glava. Ne može samo da se nalicka i da se izležava.
Njen je zadatak da te podiže i da te spušta, da te stalno talasa, da te uljuljkuje, a da ti ne dâ da zaspiš. Da te zanosi. Da te opija i da ti produžava iluziju pijanstva. Ona mora da se oslanja na svoju kičmu koju čine stihovi, jedan, dva, tri… koji su upleteni kao čelična užad što ljuljaju most preko Nišave. Ljuljaju ga kao kolevku. Bez čvrste kičme, ona će biti grbava. A i kičmu mora nešto da drži. Dakle, potrebno je i meso, ne samo kosti.
Pesma mora da ima stih koji u njoj čuči kao tempirana bomba i kada preko stiha pretrči pogled čitaoca, bomba eksplodira, utom se u mozgu čitaoca rasprskaju iskrice kao u vreme vatrometa na karnevalu u Riju. Čitaoca iznenadi situacija, počne da se topi od miline, oči mu (za)iskre, a ako je prasak bio snažan, onda on može i da vrisne. Vrisak katkad izazove pažnju prolaznika ili komšija, ali to se pesnika ne dotiče, a pesme se ne smatra.
Pesma, razume se, može da živi i bez Tvorca Pesnika. Njegovo se zna, a njeno ne. Ona može da nestane, da se izgubi, da se sva izgubi pa da vaskrsne. Kao On!
Pesmu ne možeš da umotaš kao sarmu, a ni sarma se ne mota u stare novine. Pesma može da bude prazna, tj. bez mesa, kao posna sarma. I to neko voli. Ali, najbolja je puna pesma, pa i sarma. Mora da se dugo krčka i na kraju da se zaprži. E sad, neko voli ljutu zapršku. Ona se osvežava ladnim špricerima. Mora da se kali, kao kad krstiš čelik. Zavrtanjem. Kad bude pred pucanjem, onda malo popustiš. Tada je pesma gotova. Može da se mezi i da se pijucka.
Dobra je svaka pesma koja izaziva.
Fokus vesti: „Pazi kad pišeš o ocu i majci, obezbedi im mesto s leve strane, obavezno. Oni su najveća crkva, možeš uvek da uđeš i da (za)moliš. Da nije Gospoda slava bi bila njihova“ napisali ste u knjizi „O da“. Koliko je važno da u vremenu koje je obezvredilo sve što je istinski značajno, ostanemo dostojni predaka, onako kako Vi to s divljenjem i poštovanjem činite?
S. B. :Nisam promenio mišljenje.
Fokus vesti: Vaš kolega Blez Paskal je tvrdio da „ako želimo da uspemo u ovom svetu, moramo najpre posedovati samopouzdanje, a zatim samopožrtvovanost“. Šta je potrebno da posedujemo da bismo opstali u ovom i svakom drugom svetu, gde je granica između samopouzdanja i narcizma?
S. B. : Paskal je mislio: Verujem, dakle, postojim! Dekart je mislio: Mislim, dakle postojim! Mišljenja sam da ova dva stava nisu u koliziji, te da su oni uslov za opstanak. Dakle, Mislim i verujem.
Fokus vesti: Za Berđajeva „kreativnost predstavlja stvaranje nečeg sasvim novog, što do tada nije postojalo“, šta je za Vas kreativnost, da li je ona stvaranje nečeg sasvim novog ili osvetljavanje onog što je svevremeno iz drugačijeg ugla?
S. B. : Kada je reč o Berđajevu ja sam se ovim velikanom bavio razmatrajući stvaralaštvo, smisao stvaralaštva je u suštini objava čoveka. Staralaštvo je objava čovečanstva. I to je jedini smisao stvaralaštva. Berđajev stvaralaštvu pretpostavlja uslov slobode. Slobodu i stvaralaštvo je proglasio tajnama i onda nam otkriva: „Tajna stvaralaštva je tajna slobode.“ Na starim temeljima se ne mogu zidati velike građevine. Mogu biti značajne, ali ne i velike.
Fokus vesti: Iza Vas su decenije uspešnog i plodotvornog pedagoškog rada, sećate li se početaka rada sa učenicima? Kako ste dobili nadimak „Šestar“?
S. B. : Đaci su vazdan bili domišljati. Nadimak sam dobio na početku karijere u pančevačkoj gimnaziji. I ja sam ga prihvatio. Čak sam se tako i potpisivao kada sam objavljivao pesme u nekim listovima i časopisima. Ta sprava, Šestar, ima veze sa matematikom tako da mi to nije smetalo. Bolje da su me tako zvali nego recimo, kamila, krokodil, zmija…
Fokus vesti: Domanovićeva „Stradija“ je delo koje je nakon objavljivanja u velikoj meri uzdrmalo politički sistem, on sam je duboko verovao da književnost može da promeni stvarnost. I sami ste kritični prema stvarnosti, politici, ljudskim slabostima, nekada u formi ironije ili satire, često i autoironije. Za Vas je Matija Bećković napisao da ste „jedan od neustrašivih junaka koji izlaze na to polje i okomoćenom rukom se laćaju tog oružja, pišući i pevajući bez mane i straha o čemu hoće i kako hoće.“
Može li književnost da menja stvarnost, da li, u hiperpordukciji novoobjavljenih dela, mogu da se izdvoje ona koja bi uzdrmala i osvestila negativne pojave u društvu?
S. B. : Ja verujem u poeziju i u misao. Negde sam napisao: Misao je Majka Božja. A podsetiću na situacije u vezi verovanja: Kad zagusti, krste se i oni koji ne veruju.
Fokus vesti: Kako nastaje „pravi stih“? Po čemu se prepoznaje da je pesma uzrela?
S. B. : Pravi stih je kao nestašno dete. Kako god ga pokrijete, ono se otkrije. Pesma kad je zrela, padne sama. A o pesmama koje su drugi napisali, a ja mislim da su dobre, koristim stari kriterijum, a taj je: Voleo bih da sam to ja napisao.
Fokus vesti: Žak Elil je smatrao da „budućnost našeg društva počiva samo na slobodnim osobama u našem društvu. Sledbenici ne-moći su jedine slobodne osobe u našem okruženju, zapo što se oni koji naginju moći opiru sociološkoj promeni, naročito zbog onog čime im ona preti kao pojedincima“. Na kakvim osobama počiva budućnost našeg društva, da li je moguće biti slobodan, ako se uzme u obzir da je čovek, hteo – ne hteo, rob epohe, navika, običaja, ustaljenih normi?
S. B. : Teorije ropstva su veoma stare. A o slobodi se može razgovarati samo u okviru nekog sistema pravila. Apsolutne sloboda i ne postoji, ako se misli neka korišćenja tzv. prava. Ali, postoji sloboda mišljenja. No, ljudi tu slobodu, nedovoljno koriste, a hoće neke druge slobode, iako je to ono što čoveka oslobađa od životinjskog.
Fokus vesti: Autor ste velikog broja knjiga: poetskih, proznih, aforizama, više udžbenika iz matematike, kao i nekoliko monografija iz matematike i informatike. Objavili ste preko 160 naučnih radova u najpoznatijim svetskim časopisima. Vaše pesme su prevođene na mnoge svetske jezike. Ostvarili ste izuzetan uspeh i u književnosti i u matematici. Na šta ste najviše ponosni kad je Vaše rad u pitanju?
S. B. : Na svoj rad.
Fokus vesti: Orhan Pamuk je sve romane napisao rukom, ima sačuvane sve beleške i stranice, da li se pridržavate nekih rituala kada pišete, ili dok stvarate okosnicu novog rukopisa?
S. B. : Ima i naših pisaca, pa i urednika časopisa, koji ne znaju da koriste internet. To su teški ljudi. Sa njima se teško komunicira.
Fokus vesti: „Naš je život poput vrteške – samo se vrtimo na određenom mestu određenom brzinom. Naša rotacija nije nigde usmerena. Niti izlazite, niti menjate sedišta.“ (H. Murakami). Kako Vi gledate na život?
S. B. : Ceo svet se vrti. Koliko milenijuma se vrti zemlja oko Sunca i mi zajedno sa njom? Jedino opravdanje za to se može tražiti u nesavršenstvu sveta i on će se vrteti, usavršavati, dok to savršenstvo ne postigne. Ovo moje tvrđenje liči na mehanicizam, ali mi smo na putu, makar da smo u starim sedištima, ili starim automobilima sa novim sedištima. A put se ne priča, put se putuje, kaže jedna afrička poslovica koju sam čuo od našeg poznatog srpskog pesnika Miroslava Todorovića.
Autor intervjua: Valentina Novković
Biografija
Prof. dr Stojan Bogdanović rođen je 21. juna 1944. godine u Velikom Bonjincu, Opština Babušnica, Republika Srbija. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Knjaževcu. Prirodno-matematički fakultet, Odsek za matematiku, završio je 1968. godine u Beogradu. Specijalizirao je u oblasti aksiomatske teorije skupova na Univerzitetu Pariz VII, godine 1974/75. Magistarski rad “O jednoj klasi semigrupa” odbranio je 1978. godine na PMF-u u Novom Sadu. Doktorsku disertaciju “Prilog teoriji regularnih polugrupa” odbranio je 1980. godine, takođe, na PMF-u u Novom Sadu.
Bio je profesor gimnazije u Pančevu od 1968. do 1977. godine. Za asistenta na PMF-u u Novom Sadu je izabran 1977. godine, i na istom fakultetu je 1981. godine izabran za docenta, a 1986. godine za vanrednog profesora. Potom je 1987. godine prešao na Ekonomski fakultet u Nišu, gde je 1989. godine izabran za redovnog profesora.
Na PMF-u u Novom Sadu predavao je Algebru I, Osnovi matematičke logike i teorije skupova, Linearnu algebru, Teoriju grupa i jednačina i Istoriju i metodologiju matematike, a od 1982. do 1987. predavao je Algebru I i Grupe i njihove generalizacije na Studijskoj grupi za Matematiku Filozofskog fakulteta u Nišu. Bio je predavač na postdiplomskim, a kasnije na doktorskim studijama na Prirodno-matematičkom fakultetu u Nišu, Učiteljskom fakultetu u Vranju i Ekonomskom fakultetu u Nišu.
Profesor Stojan Bogdanović je bio mentor izradu 6 doktorskih disertacija, 11 magistarskih teza i 3 specijalistička rada, na univerzitetima u Nišu, Novom Sadu, Beogradu i Prištini. Njegovo naučno genealoško stablo obuhvata 16 doktora matematičkih i računarskih nauka. Na više univerziteta u Srbiji i inostranstvu je 45 puta bio član komisija za odbranu doktorskih disertacija i magistarskih teza. Rezultati njegovih istraživanja poslužili su i kao polazne osnove studija iz kojih su proizašle 3 doktorske disertacije odbranjene u Kini, 1 u Bugarskoj, 7 u Jugoslaviji i preko 15 magistarskih teza. Bio je mentor i za 4 kandidata (mladi talenti) koje je finansiralo Ministarstvo za nauku Republike Srbije.
Oblast naučnog interesovanja profesora Stojana Bogdanovića je prilično široka, i obuhvata veliki broj tema u oblasti matematičkih nauka (algebra, matematička logika) i računarskih nauka (teorija izračunavanja, veštačka inteligencija). Glavna oblast njegovog naučnog delovanja je Teorija polugrupa, gde važi za svetskog eksperta. Po njegovoj knjizi “Semigroups with a system of sub-semigroups”, objavljenoj u Novom Sadu i napisanoj na engleskom jeziku, predavalo se na postdiplomskim studijama na 3 kineska univerziteta i Univerzitetu u Hong Kongu. Ova knjiga je i njegove najcitiranije delo (citirana je, oko 200 puta). Zapažene rezultate postigao je i u teoriji prstena, univerzalnoj algebri, teoriji uređenih skupova i mreža, algebarskoj teoriji automata, teoriji fazi skupova, i teoriji fazi automata. Za njegovo naučno opredeljenje i filozofiju istraživanja su veoma važni bili njegovi boravci u Parizu i kontakti sa velikim brojem vodećih matematičara u svetu.
Profesor Stojan Bogdanović je objavio 5 monografija i 9 univerzitetskih udžbenika (neki u više izdanja) i 160 naučnih radova, od kojih su većina objavljeni u inostranstvu, u eminentnim časopisima u Holandiji, Engleskoj, Škotskoj, Švajcarskoj, Italiji, Španiji, Portugaliji, Mađarskoj, Češkoj, Bugarskoj, Makedoniji, Hrvatskoj, Izraelu, SAD, Kanadi, Japanu, Kini i Indiji. Radovi su mu citirani u svetskim monografijama, časopisima i univerzitetskim udžbenicima (927 puta, prema Google Scholar, odnosno Publish or Perish). Objavio je 10 ekspozitornih članaka.
Profesor Stojan Bogdanović je 1982. godine osnovao Seminar za teoriju polugrupa u Nišu, koji je kasnije prerastao u Seminar za algebru, a potom u Seminar za algebru, logiku i teorijsko računarstvo i bio je dugogodišnji rukovodilac tog seminara. U svetu je ovaj seminar poznat kao Niška škola za teoriju polugrupa. Zajedno sa profesorom Miroslavom Ćirićem osnovao je svetski poznatu Nišku školu za teoriju automata.
Na naučnim projektima Ministarstva nauke Republike Srbije učestvuje neprekidno od 1978. godine. U više navrata bio je rukovodilac projekata za algebru i diskretnu matematiku.
Prof. dr Stojan Bogdanović je učestvovao na 69 naučnih konferencija u našoj zemlji i inostranstvu, a na više konferencija je bio član internacionalnog programskog odbora (Qingdao, Kina, 1993; Kunming, Kina, 1995, i druge). Takođe je bio i član Međunarodnog organizacionog komiteta Svetskog kongresa za algebru koji je održan 1997. u Hong Kongu. Bio je član Organizacionog odbora IX kongresa matematičara Jugoslavije, 1995. godine. Bio je predsednik Programskog odbora Međunarodne konferencije za algebru, logiku i diskretnu matematiku u Nišu, 1995. Bio je član Programskog odbora VIII konferencije “Algebra i Logika” održane 1998 godine u Novom Sadu. Na konferencijama u zemlji i inostranstvu održao je preko 130 predavanja.
Držao je predavanja po pozivu na univerzitetima u Budimpešti, Plovdivu, Beogradu, Novom Sadu, Skoplju, Qingdao-u, Kunming-u i Hong-Kongu.
Član je redakcije časopisa Pure Mathematics and Applications (PU.M.A.), Budapest-Siena, i više domaćih časopisa. Bio je više od deset godina urednik izdavačkog preduzeća “Prosveta”, Niš, i član redakcije izdavačko grafičkog preduzeća “MB GRAFIKA”, Niš. Član je redakcija časopisa Mathematica Moravica (Čačak), Filomat (Niš), Facta Universitaties (Niš) i Bull. Soc. Math. (Banja Luka). Recenzent je u gotovo svim domaćim matematičkim časopisima i u časopisima Semigroup Forum (SAD), Communications in Algebra (SAD), Algbera Colloquium (Hong Kong), Indian Journal of Pure and Applied Mathematics (Indija), PU.M.A (Mađarska), Southest Asian Bulletin of Mathematics (Hong Kong), kao i referent u Mathematical Reviews (SAD) i Zentralblatt fur Mathematik (Nemačka).
Prof. dr Stojan Bogdanović je objavio i 15 knjiga poezije, 3 knjige kratkih priča, 2 knjige iz oblasti filozofije, jednu knjigu aforizama… Pesme su mu prevođene na engleski, francuski, rumunski, italijanski, grčki, poljski, ruski, nemački, španski, bugarski, holandski i švedski jezik. Objavio je i preko 300 drugih tekstova iz ekonomije, književnosti, filozofije i o slikarstvu. Zastupljen je u više antologija i zbirki savremene srpske poezije. Bio je predsednik saveta lista “Ne” (gimnazija u Pančevu), urednik edicije Mlada poezija Pančeva (Rukopisi I i II), član redakcije nezavisnog građanskog glasnika “Razlog” u Knjaževcu. Od 2008-2011. godine bio je član redakcije časopisa “Bdenje” (Svrljig-Knjaževac). Osnivač je Umetničke akademije “Istok” u Knjaževcu i član redakcije časopisa “Istok” (Knjaževac). Član je redakcije časopisa “Majdan” (Kostolac). Član je Udruženja književnika Srbije.
U toku svoje karijere profesor Bogdanović je bio društveno aktivan. Bio je predsednik Saveta Gimnazije “Uroš Predić” u Pančevu. Bio je predsednik Udruženja prosvetnih radnika opštine Pančevo. Bio je član saveta i šef katedre za matematiku Ekonomskog fakulteta u Nišu. Više puta bio je član Naučno-nastavnog veća Univerziteta u Nišu, kao i Univerzitetskog odbora za prirodno-matematičke nauke. Bio je predsednik Upravnog odbora Matematičkog institute SANU. Više godina bio je član Komisije za matematiku Ministarstva za nauku Republike Srbije. Bio je predsednik SO Knjaževac. Bio je dekan Ekonomskog fakulteta, 2000-2002. Bio je član saveta Univerziteta u Nišu. Bio je predsednik programskog odbora Međunarodne letnje škole ekonomije u Nišu 2006. godine. Bio je član počasnog odbora 12. Srpskog matematičkog kongresa održanog 2008. u Novom Sadu.
Za svoj dosadašnji rad profesor Bogdanović dobio je veliki broj priznanja i nagrada. Za stažistu Ukrainske akademije za tehnološke nauke, oblast menadžment obrazovanja, izabran je 2001. godine, a za redovnog člana Srpske akademije obrazovanja, izabran je 2007. godine.
Kao istraživač koji je u periodu od 1991. do 1995. postigao izuzetne rezultate u radu na naučno-istraživačkim projektima, godine 1995. je dobio Nagradu Matematičkog instituta SANU, a 2003. i 2004. godine dobio je nagrade Ministarstva za nauku Srbije za izuzetne rezultate.
Za doprinos razvoju Filozofskog fakulteta u Nišu dobio je zahvalnicu 1981. i povelju 1997. godine. Za doprinos naučno-nastavnog razvoja Univerziteta u Nišu dobio je povelju 1996. godine. Dobitnik je povelje Društva matematičara Srbije za 1997. godinu. Dobitnik je medalje Junan Univerziteta (Kina), 1995. godine. Takođe, za doprinos razvoju izdavačkog preduzeća „Nota – Knjaževac“ dobio je povelju, 1992, i zlatnu plaketu tog preduzeća, 2000. Dobitnik je povelje Ekonomskog fakulteta u Skoplju, 2000. Godine. Dobitnik je medalje Kongresa za algebru 1997. u Hong-Kongu za doprinos algebri, jedini u istoriji srpske algebre. Dobitnik je zahvalnice rektora Doneckog Univerziteta za nesebičnu pomoć u organizaciji međunarodne letnje ekonomske škole. Dobitnik je Povelje počasnog građanina opštine Knjaževac (2006). Dobitnik je zahvalnice OŠ “Car Konstantin” u Nišu, 2006. Dobitnik je zahvalnice dekana Ekonomskog fakulteta u Nišu, za nesebičnu pomoć u organizaciji prve međunarodne letnje škole ekonomije, 2006. Godine. Dobitnik je zahvalnice SO Knjaževac i knjaževačke Gimnazije, 2007. godine. Nagradu ,,Drvo života“, za poeziju, dobio je 2008. godine. Povodom pedeset godina postojanja Ekonomskog fakulteta u Nišu 2010. godine dobio je kao priznanje, zlatnik “Cara Konstantina”, za izuzetan doprinos u razvoju i afirmaciji Fakulteta. Najviše priznanje Grada Niša, nagradu ,,11. Januar“, dobio je 2010. godine. Dobitnik je spomen-plakete “Simo Matavulj”, 2014. Za veliki doprinos u duhu hrišćanstva dobio je 2019. Povelju OŠ “Car Konstantin”.