UČIMO OD HOLANDIJE

Evropski kolonijalni brodski putevi (1700‒1850)

Svake godine hiljade brodova prevoze putnike i robu širom svetskih okeana i mora.

Pre 200 godina, brodovi koji su plovili ovim vodama izgledali su sasvim drugačije. Istraživači i trgovci plovili su od obale do obale kako bi proširili kolonijalna carstva, pronašli lična bogatstva ili oboje. Pre nego što je moderna tehnologija pojednostavila knjigovodstvo, mnogi su brodovi vodili detaljne dnevnike za navigaciju, prateći vetrove, talase i sve značajne vremenske prilike. Nedavno su ovi rukom pisani dnevnici potpuno digitalizovani u bazu podataka CLIWOC kao deo projekta Univerziteta u Madridu koji finansira UN.

 

Kolonijalni pomorski putevi

U 18. i 19. veku britansko, francusko, špansko i holandsko carstvo dominirali su globalnom trgovinom putem svojih kolonijalnih brodskih puteva. Sve četiri nacije plovile su preko Atlantskog okeana s određenom učestalošću tokom tog vremenskog okvira, ali te su flote takođe bile vrlo aktivne u Tihom i Indijskom okeanu.

Donja tablica pokazuje evidenciju provedenih dana na okeanu iz svake zemlje u periodu od 1700‒1850

Država  N. Atlantik  S. Atlantik  Indijski okean Tihi okean

🇪🇸 Španija —28.635 —11.812— 620— 1.703 

🇬🇧 U.K. —40.873— 17.732 —23.106 —1.481 

🇳🇱 Holandija —51.977 —23.457— 31.759— 1.481 

🇫🇷 Francuska —3,930 —186 —205—896 

Znači li to da je Holandija tada imala najširi kolonijalni doseg? Nimalo, budući da su istraživači primetili da postoje hiljade dnevnika iz svake zemlje koji se nisu mogli digitalizovati, a još hiljade koje je vreme izgubilo. Dani jednostavno odražavaju količinu podataka koja je bila dostupna za ispitivanje iz svake zemlje.

Ali još uvek nam mogu dati tačan uvid u kritične pomorske rute između evropskih zemalja, njihovih trgovinskih partnera te njihovih kolonija i teritorija.

Pogledajmo sada kolonijalne sile i njihove rute.

Britanija

Britanska pomorska karta pokazuje stalnu prisutnost preko Atlantika i Indijskog okeana. Koristili su mnoge evropske luke za lakšu trgovinu, s jakim vezama sa SAD-om, Kanadom i Indijom pre sticanja nezavisnosti.

Jedna od najfrekventnijih pomorskih ruta na karti koja se vidi je trouglasta trgovačka ruta koja je omogućila transatlantsku trgovinu robljem. Ova je ruta omogućila prevoz robova iz Afrike u Ameriku, sirovina poput šećera, duvana i pamuka iz američkih kolonija u Evropu, te oružja, tekstila i vina iz Evrope u kolonije.

 

Španija

Tokom tog razdoblja, španska pomorska trgovina sa svojim kolonijama bila je bitna državna komponenta Kraljevine Španije (kao i kod drugih kolonijalnih carstava).Možemo videti najveću koncentraciju španskih brodova oko Srednje i Južne Amerike koja je dovela do špansko-američkih ratova za nezavisnost, jer su te kolonije bile posebno važni dobavljači sirovina kao što su zlato, srebro, šećer, duvan i pamuk. Postoje neke staze vidljive pacifičkim kolonijama poput Filipina.

 

Francuska

Od četiri carstva, francuski pomorski dnevnici bili su najskuplji. Zapisi koji su digitalizovani pokazuju česta putovanja i trgovinu preko severnog Atlantskog okeana do Kanade i Kariba. Francusko carstvo u to vreme uključivalo je kolonije na Karibima, Indijskom okeanu i zapadnoj Africi. Njihovi trgovački putovi korišteni su za prevoz robe poput šećera, kafe, ruma i začina, dok su se takođe oslanjali na trgovinu robljem za održavanje plantažnih imanja. Francuska kolonija Saint-Domingue (danas Haiti) bila je jedna od najbogatijih kolonija na svetu u kasnom 18. veku.

 

Holandija

Holandske pomorske rute iz tog vremena imale su najviše detalja i širine od bilo koje zemlje, odražavajući položaj Dutch East India Trading Company kao dominantne svetske firme i trgovačke sile.

To uključuje masivan promet u Holandsku Istočnu Indiju (danas Indonezija), Cape Colony (sada Južna Afrika) i Gvajane u Južnoj Americi.

Zanimljivo je da su istraživači sa Univerziteta u Leidenu otkrili da je holandsko carstvo bilo “niska bisera” koja se uglavnom sastojala od strateških trgovačkih čvorišta protegnutih duž rubova kontinenata i usmerenih na pomorsku moć.

 

Tekst: Karlo Astrahan

Foto: National Geographic