UTOČIŠTE  POSVEĆENIKA KNJIGA

BIBLIOTEKA ,,MILUTIN BOJIĆ“

Biblioteke su dragocene za ljude koji nemaju potrebu da poseduju knjigu kao predmet. Dragocene su i za one koji nemaju mogućnost da sebi priušte svaku knjigu koju žele da pročitaju. One su mali hramovi koji rado primaju posvećenike knjiga. Krcate su stihovima, pričama, znanjima. Verovatno mnogi zaljubljenici u knjigu, kao  Borhes , čak i raj  zamišljaju kao svojevrsnu biblioteku.

U centru Beograda, nedaleko od gradske vreve, od prometne Takovske ulice, preko puta Palilulske pijace koja je poslednjih meseci veliko gradilište, u ulici Ilije Garašanina broj 5, nalazi se biblioteka ,,Milutin Bojić“.

 

Biblioteka je osnovana 1957. godine kao centralna narodna biblioteka opštine Palilula. Ne nalazi se u sastavu Biblioteke grada Beograda, već deluje samostalno. Osim matičnog odeljenja u ulici Ilije Garašanina, postoji još 10 ogranaka: Hadžipopovac, Stara Karaburma, Novo Naselje, Marijana Gregoran, Odeljenje obrade i klsifikacije knjiga, Pera Ćetković, Dunavski venac, Kotež, Borča, Ovča, Padinska skela.

Biblioteka nosi ime po velikom srpskom pesniku Milutinu Bojiću. On je bio i dramski pisac , književni i pozorišni kritičar, ali je  ostao zapamćen kao pesnik, zahvaljujući velikoj poemi  ,,Plava grobnica“,  koja je  potresno svedočanstvo o jednom od najvećih stradanja srpskog naroda u Prvom svetskom ratu. Desno od ulaza u biblioteku nalaze se stihovi ove pesme. Na velikoj fotografiji u biblioteci, vidimo naočitog mladog čoveka. Bio bi ponosan kada bi mogao da vidi rad biblioteke koja nosi njegovo ime.

U Solunu je 1917. godine izašla iz štampe  njiga pesama Milutina Bojića  ,,Pesme bola i ponosa“,  čiji je gotovo ceo tiraž nestao u požaru. Sačuvano je svega osamnaest  primeraka.  Iste godine u Solunu je preminuo  pesnik. Milutin  Bojić je živeo samo dvadeset pet godina. Povodom 125 godina od rođenja i na stogodišnjicu smrti  pesnika, 2017. godine, biblioteka ,,Milutin Bojić“ je objavila fototipsko izdanje knjige. Ovo izdanje je urađeno na osnovu primerka koji je Milutin Bojić poklonio Jovanu Dučiću, a koji se čuva u Narodnoj biblioteci Srbije. Pesme su oživele zahvaljujući  trudu zaposlenih u biblioteci, prvenstveno zahvaljujući zalaganju direktora biblioteke, gospodina Jovice Krtinića.  Iste godine su Institut za književnost i umetnost iz Beograda  i biblioteka organizovali naučni skup u okviru koga su predstavljene ,,Pesme bola i ponosa.“

Biblioteka nema mnogo od one teške svečane atmosfere koja je karakteristična za takve ustanove. Čim uđete u ove prostorije  zapahnuće vas talasi vedre i dobe energije i  za čas ćete se osećati kao svoj na svome. Tu su i lepo rasopoloženi radnici. Kako kaže Olga Ječmenica, bibliotekarka i urednica programa, oni biblioteku doživljavaju kao svoju drugu kuću. Trude se da ona bude prijatno mesto i za zaposlene i za ljude koji ovde dolaze. Tu posebnu atmosferu dopunjuje i cvrkut dve austalijske zebe koje u jednom kutku, u velikom kavezu provode svoje  dane. Mekim hodom, kroz biblioteku, između polica sa knjigama šeta  i lepa maca Radmila, koju je Olga pronašla u dvorištu kao malo napušteno mače. O njoj brinu svi, na smenu dolaze i vikendom da bi nahranili Ramilu, i ona je izasla u lepu i negovanu macu. Oko vrata nosi  crvenu mašnu sa tufnama. Dobila je ime po velikoj ljubavi Milutina Bojića, devojci Radmili.

Direktor biblioteke, Jovica Krtinić, posebno je ponosan na digitalizaciju biblioteke. Digitalizovana je zavičajna baština, novine koje su izlazile na opštini Palilula:  Palilula, Dunavski venac, Poljoindustrija. U tim novinama je zabeležena većina značajnih događaja, one prate razvoj opštine Palilula, pa i rad biblioteke. Takođe je digitalizovano i celokupno delo Milutina Bojića.

Biblioteka ,,Milutin Bojić“  ima četiri redovna programa koji su odobreni i podržani od strane Sekretarijata za kulturu grada Beograda. To su programi:  Čajanka u 7 kod Bojića, Slobodno kod Bojića, Bojićev poetski kutak i program Krug Bojićevih čitalaca.

Urednik tribine  Krug Bojićevih čitalaca je bibliotekarka Olga Ječmenica. U okviru ovog programa predstavljaju su čitaoci biblioteke koji su se istakli u oblastima kojima se bave. Jedan od gostiju bio je i dečiji pesnik i mudrac , kako su ga zvali, Raša Popov.

Svoje veče je i imao i najstariji član biblioteke Mihajlo Miki Miljković. On ima svoj legat. Ostavio je biblioteci veliki broj  knjiga. U biblioteci su proslavljani i njegovi rođendani. Svoj legat u biblioteci ,,Milutin Bojić“ ima i profesor Fakulteta dramskih umetnosti, Minja Dedić, u čijoj klasi su diplomirali mnogi danas ugledni i značajni glumci. On je biblioteci ostavio biblioteku od preko 1000 knjiga. Značajan je i legat mr. Radovana Raše Martinca.

Jedan od učesnika tribine Krug Bojićevih čitalaca bio je i Petronije Ponjavić, koji je najpre radio kao učitelj, a kasnije se doškolovao i postao nastavnik srpskog jezika i književnosti. Lidija Radulović, novinarka RTSa, takođe je bila jedna od učesnica tribine.

Natalija Stepanović, bibliotekarka iz ogranka Hadžipopovac imala je svoje goste.  Predstavljena je profesorka ruskog jezika sa Filološkog fakulteta, gospođa Ksenija Končarević. Gost je bio i đakon Nenad Ilić. Jedan od gostiju bio je Miodrag Lovrić, naš kandidat za Nobelovu nagradu, koji je značajne rezultate postigao na polju ekonomije i statistike, zatim Miodrag Stojanović, urednik izdavačke delatnosti Filmskog centra. U ogranku Hadžipopovac se takođe održavaju književne večeri, a neko vreme je radila i škola kaligrafije. I ogranak biblioteke u Borči ima svoje značajne programe, školu šaha i likovne izložbe.

Karlo Astrahan je  urednik programa u biblioteci ,,Milutin Bojić“. Uređuje nekoliko redovnih programa: tribine Čajanka u 7 kod Bojića i Bojićev poetski kutak, kao i program Slobodno kod Bojića. On  posvećeno i sa velikom strašću uređuje programe.  Redovna tribina u okviru Čajanke u 7 je tribina Mediji i književnost, koja je počela sa radom u decembru 2013. godine i koja se održava jednom mesečno.  Na toj tribini poznati književnici, izdavači i novinari razgovaraju  o položaju književnosti danas i odnosu medija  prema književnim delima.  Učesnici tribine su naši vodeći intelektualci, značajne ličnosti naše kulture. Gosti tribine su bili poznati glumci Milan  Gutović, Ljubomir Bandović, Ivan Bekjarev, novinari Dragoljub Draža Petrović i Velja Pavlović, profesori Milo Lompar i Aleksandar Jerkov, slavni neuropsihijatar i akademik Vladeta Jerotić, reditelji Lordan Zafranović i Darko Bajić, urednici izdavačkih kuća Arhipelag, Geopoetika, Čarobna knjiga, Laguna.  Gojko Božović, Dejan Pataković, Jasna Novakov Sibinović, zatim pisci  Vladimir Kecmanović, Aleksandar Gatalica, Zoran Živković,Vlada Arsić, Marčelo, Vanja Bulić, Jelena Bačić Alimpić, Darko Tuševljaković i mnogi drugi . Tribine su  su uvek dobro posećene. Na njima se ostvaruje  interakcija učesnika i publike i vrlo često se povedu značajni razgovori,  jer  su i u publici ljudi vredni pažnje.  Sve naše značajnije TV kuće su snimale tribinu Čajanka u 7 kod Bojića: RTS, Studio B, B92, Pink, Kopernikus.

 

 

Slobodno kod Bojića je redovan program na kome se priređuju klasične književne večeri gde se predstavljaju nova izdanja književnih dela. Predstavljaju se novi romani, knjige proze i poezije.U okviru ovog programa predstavljena su književna dela Zorana Živkovića, profesora kreativnog pisanja na Filološkom fakultetu, dečijeg pesnika LJubivoja Ršumovića, Dejana Lučića, poznatog triler pisca. U okviru ovog programa predstavljeno je i delo profesora Vladete Jerotića, našeg velikog religioznog mislioca i neuropsihijatra. Kao i sve tribine u kojima je Vladeta Jerotić učestvovao i ova je bila izuzetno posećena jer je svoje misli velikan koji je voleo ljude, uvek  izražavao na jednostavan i prijemčiv način.

U okviru  pesničke tribine  Bojićev poetski kutak, koja se redovno održava od 2014. godine predstavljeni su značajni pesnici poput Radmile Lazić, Vladislave Vojinović,  Živka Nikolića, Dragice Užareve, Radomira D. Mitrića i drugih.  Daje se šansa i mladim, još uvek neafirmisanim  pesnicima da se predstave u okviru ovog programa.

Mladima je biblioteka ,,Milutin Bojić“ uveliko otvorila vrata i podstiče ih na stvaralaštvo.  Naime, ova bibloteka je, uz podršku Ministarstva kulture i informisanja Srbije , 2014. godine ustanovila nagradu Milutuin Bojić koja se dodeljuje mladim pesnicima za neobjavljen rukopis poezije. Pravo učešća na konkursu imaju pesnici do 35 godina. Pobednik dobija kao nagradu povelju i štampanje knjige pesama u izdanju biblioteke. Kako stoji u propozicijama konkursa ,,Ustanovljenjem nagrade ,,Milutin Bojić“, biblioteka želi da afirmiše i podstakne stvaralaštvo mladih i darovitih pesnika, kao i da na taj način popularizuje poeziju. Konkursom naročito želi da podseti na život i delo velikog srpskog pesnika Milutina Bojića. Zbog toga je poželjno da prispeli radovi budu pisani u duhu poezije samog Milutina Bojića.“ Nagrada se dodeljuje svakoga 19. maja, na dan bilioteke. Dosadašnji dobitnici su pesnici: Milica Milosavljević, Radomir D. Mitrić, Bojan Todorović, Ajtana Dreković i Aleksandra Batinić.

Veliku pomoć biblioteka dobija od Centra za razvoj karijere koji organizuje praksu studenata završnih godina Filozofskog, Filološkog i Fakulteta političkih nauka. Ovi mladi ljudi su pravo osveženje u biblioteci.

Odnedavno biblioteka  ima i svoju ,,Maštaonicu“, privlačan kutak za male čitaoce, jer ljubav prema knjizi se neguje od malih nogu.

Biblioteka povremeno organizuje i koncerte. Ovde je nastupao hor slavista ,,Lučinuška“ čiji dirigent je profesor Andej Tarasjev,  zatim hor ,,Vračarski solisti“, a često nastupaju i učenici muzičke škole ,,Mokranjac“.

Biblioteka ima svoje malo dvorište. Postoji ideja da se dvorište uredi i prilagodi nekom od programa. Bilo bi lepo da se i ta ideja realizuje.

U ovom vremenu koje nema mnogo sluha za poduhvate koji ne donose opipljivu i trenutnu korist, biblioteka ,,Milutin Bojić“ je jedan lep svetionik u srcu Beograda.  Zahvaljujući zaposlenima koji vole svoj posao i svoju biblioteku i zahvaljujući čitaocima koji to i te kako osećaju, zahvaljujući njenom veličanstvu knjizi i sveprisutnom duhu Milutina Bojića, u centru grada imamo lepu biblioteku, utočište velikog srca.

 

 

Autor teksta :Gordana Simeunović

Foto: Privatna arhiva