VANJA BULIĆ: Sara Bernar i bajka o trošenju

Sara Bernar je još jedna glumica na listi dvadeset najviše opsednutih seksom u svetskoj istoriji. O njoj se danas govori kao o legendi sa dasaka koje život znače. Ali, kako vreme prolazi sve manje će se pominjati njene uloge, a sve više njen privatni život što je izraz večite gladi gledališta da zaviri iza scene.

 

A kad je reč o Sari Bernar, tih pojedinosti što golicaju maštu, bilo je u izobilju. U toku svog burnog života imala je više od hiljadu ljubavnika. Sarina specijalnost su bili bogati ljubavnici, koji su, logično, mnogo darežljiviji od siromašnih ljubavnika. Svoje ljubavnike je rasporedjivala po Parizu, a zatim zakazivala sastanak svima u isto vreme.

Kao ekspeditivna žena, uspevala je da u toku noći obidje većinu od njih, stalno se izvinjavajući što malo kasni. Pritom nije krila tugu što ne može da obidje sve kojima je obećala.

Sarina želja da svima udovolji je jedan od pokretača osnivanja taksi službe u Parizu, ali o tome ne postoje pisani zapisi, iako su se neki od njenih ljubavnika kleli da je Sara podnela elaborat nadležnima do tančina objasnivši način organizovanja jedne od današnjih znamenitosti Pariza. Kao protivuslugu tražila je da pred njenom kućom uvek budu parkirane jedne kočije sa taksistom, koji bi ispunjavao njene želje. Zato je  taksista često menjan, a kočije su uvek ostajale iste kako Sara ne bi ušla u pogrešan prevoz.

Sara Bernar je imala još jedan epohalan pronalazak: dozvoljavala je posle predstave da obožavaoci dolaze u njenu garderobu. To su bili divni, lirski susreti puni ushićenja zbog umetnosti kojom se Sara bavila. Oči posetilaca su bile vlažne, a Sara se stidela. Pričali su o predstavi, donosili kritičke osvrte, a Sara je najvernije posetioce njene garderobe nagradjivala pokazivanje nagog tela. Dok su oni iznosili svoje teze o uspehu predstave i njenoj glumačkoj genijalnosti, Sara se polako presvlačila. Imalo je tu šta da se vidi, jer je prelepa glumica, za razliku od današnjih vremena, bila dobro snadbevena oblinama. Radila je to polako, pa se pričalo kako je pred njenom garderobom često bio duži red nego pred zgradom pozorišta. 

Sara je mnoge svoje savremenike isnpirisala na hiljade i hiljade tona ispisanog papira o pozorišnoj umetnosti. Oskar Vajld je godinama smišljao svoje veliko delo o Sari Bernar. Ispisao je stotine redova, škrabao i brisao, a na kraju ih kondezovao u jedno delo, puno opisa prirode, unutrašnjeg naboja, filozofske rasprave sa samim sobom.  Ovde ćemo citirati ceo spis o Sari Bernar iz pera Oskara Vajlda: „Božanstvena Sara“. Ovo je nakraći roman Oskara Vajlda, a mnogi tvrde da čak nije  ni roman, već zagonetka koja od kritičara još uvek traži odgovor.

Čuvena glumica je imala jednu takodje čuvenu rečenicu: „Postaje se bogat trošeći“. Zahvaljujući toj rečenici, nastala je narodna izreka da žena, a posebno jedan njen deo tela, „nije sapun pa da se potroši“. Veliki ljudi su upravo veliki zato što postaju deo narodne baštine, kako u fizičkom tako i u duhovnom smislu. Sara je to postigla i srcem i dušom o čemu je svedočilo i  više od hiljadu ljubavnika, ali i izreke koje su je nadživele.

Današnje glumice su hirovite, ali ih je Sara Bernar nadmašila.

Pred kraj života je spavala u mrtvačkom sanduku od ružinog drveta. To je bio bračni mrtvački sanduk, nešto širi i udobniji, veoma podesan za neke slobodnije položaje u kojima bi mogao da se nadje budući korisnik. Pošto je bila veoma plašljiva, Sara je uvek spavala sa još nekoliko individua prevashodno muškog pola, jer se zna da su muškarci manje plašljivi od žena. I tako su oni nju po celu noć hrabrili i na specifičan načim zapričavali kako bi zaboravila na strah.

Lepi bračni mrtvački sanduk bio je oblepljen pismima ljubavnika. To je još jedan izum Sare Bernar, koji se danas nažalost ne koristi, a bilo bi zaista lepo da novoumrli sa sobom ponese i ono što mu je najviše značilo u životu.

Novine su zapisale da je plakalo pola Pariza kada je umrla.

Druga polovina bile su žene.

 

Autor kolumne: Vanja BULIĆ

 

Foto: Privatna arhiva