Zapaljivi govori. Zapaljiva retotika. Zapaljive izjave. Razni su grijesi mogući sa ove strane Drine sa koje vam pišem. Verbalni delikt se, naročito u predizborno vrijeme, strogo kažnjava. Gubitkom posla, premlaćivanjem, paljevinom kola, prijetnjama bližoj i daljoj rodbini, sva su sredstva dozvoljena, kao u ljubavi ili u ratu.
Iz iskustva znam, a to će potvrditi i pametniji o mene, da su najgori odnosi među ljudima oni utemeljeni na strahu. Strah i sloboda nemaju mjesta, barem ne u jednom čovjeku, pojedincu, seljaku, građaninu, glasaću. Pokušaću, opet iskustveno, da analiziram neke od strahova zbog kojih su izbori u Republici Srpskoj, ali u u Bosni i Hercegovini, nesuvisla i nesvrsishodna stvar.
- Strah od „drugih“. Bošnjaci, Hrvati, migranti, gejevi, oni koji drukčije misle, nedovoljno Srbi, nedovoljno patrioti, svi su oni dobar povod, ako već ne razlog, da ljudskim umom zavlada Kralj Strah. Stalno plašenje glasačkog tijela „Srbe Hrvatima i Muslimanima, Muslimane Srbima i Hrvatima, Hrvate srbima i Muslimanima, čini da unutar izbora i nema nekog izbora. Ne glasa se za svoje već protiv „njihovih“. Da li neko stvarno misli da je opozicija u Crnoj Gori pobijedila? Ne, nije, Milo je izgubio. Zašto? Zbog straha. Ljudi su se više bojli Boga nego njega, Mila Nepobjedivog Đukanovića.
- Strah od gubitka svog načina života. Da se razumijemo, nisu se ljudi sa ove strane Drine tukli eksplicitno za Republiku Srpsku, Bosnu, Herceg Bosnu ili neku drugu tvorevinu, državnu ili paradržavnu. Tukli su se zbog straha da će im neko drugi nametnuti svoj način života, Zato su stvarali države, entitete, kantone i drug zajednice u kojoj su mislili da ih „drugi“ neće moći „poklopiti“ i nametnuti im svoj način života, napraviti od njih nižu kastu ili rasu, podređen narod koji se mora stiditi svoje vjere, svog načina života i svoje prošlosti. Usput, ne može se reći da ovaj strah nije realan, vidjeli smo šta smo sve u stanju uraditi jedni drugima. Škola straha jednih od drugih je trajala 4 godine, poput kakvog fakulteta.
- Strah od gubitka egzistencije. Milorad Dodik, član predsjedništva BiH i alfa i omega u Srpskoj, otvoreno kaže da će ostati bez posla onaj ko ne bude glasao za njega, njegovu partiju ili njegove saveznike. Rekao je da diploma neće vrijediti ništa pri zapošljvanju ako niste član njegove stranke. Doduše, i kod drugih kandidata i stranaka je isto, ali on je skupio dovoljno hrabrosti ili bezobrazluka da to i kaže. Moram priznati da sam ga nekada cijenio zbog hrabrosti, ali ovaj put je malo pretjerao. Malo previše. Ne volim kad neko prijeti ljudima.
- Strah za svoje bližnje. I kad mislimo da se ne bojimo, strah dolazi u odijelu straha za druge. Brat, sestra, otac, rođak, mogli bi ostati bez posla ako vlast izgubi vlast. Ako prije izbora, barem privremeno, zaposlite člana petočlane familije punoljetnih (za glasanje sposobnih i kvalifikovanih), imate pet glasova za sebe. Malo li je…?
Opozicija može samo dobiti. Kako? Pa, nema puno toga izgubiti. Može izgubiti pokojeg političara koji će se za koju stotinu hiljada Konvertiibilnih Maraka prikloniti vlasti. Zašto ne, i opozicija je nekada bila na vlasti i koristila iste metode koje danas koristi vlast. I, ako pobijede, na idućim izborima će se boriti istim oružjem kao i ovi sada. Kojim? Čime? Pa jedinim neophodnim. Najboljim.
Boriće se strahom.
Autor kolumne: Veselin Gatalo