VOJISLAV RADOJKOVIĆ: DELO DESANKE MAKSIMOVIĆ JE BEZVREDNO

Šalim se, naravno. Naslov je namenjen čitaocima koji samo njega pročitaju od svega što sam hteo da ima saopštim u ovom štivu. Desanka Maksimović i čitava halabuka oko nje, samo su povod da pišem. Prosto su mi se, zbog njenog „slučaja“, nametnula neka pitanja; Šta je uopšte umetnost? Kako je vrednujemo? Kakav je odnos umetnosti i društva? Hajde da svi razmislimo o tome, malo.

Jedno od pitanja je kako i koliko je umetnost povezana sa društvom?

Teorija odraza“ sugeriše da umetnost odražava društvo u kome egzistira (hegelovski – duh vremena). Poprilično zatupljena kod Marksa koji kaže da ako se obavljaju monotoni poslovi, forsiraće se umetnost lišena duhovnosti. Malo kasnije Teodor Arond (pedestih godina prošlog veka) je primetio: „Napredujuća tehnologija, postaje masovna obmana i pretvara se u sredstvo zarobljavanja svesti. Mislio je tom prilikom na radio i televiziju, dodao bih, i društvene mreže i internet, kao deo iste priče. U takvom okruženju, u kome smo evidentno sada, veoma je lako pomešati lepu (visoku) umetnost sa popularnom (niskom ili masovnom). Naravno da imamo puno podela, ali da se zadržimo na ovoj najosnovnijoj. Nedostaje još folk (narodna) umetnost. Granice svakako nisu oštre i to izaziva zabunu.

Kako je vrednujemo? Mišel Fuko kaže: „Znanje je moć“ i kao modernisti, može mu se jer ga neki smatraju postmodernistom, što jeste za diskusiju. Na taj način, uz pomoć znanja možemo otkrivati skrivena značenja umetničkog dela. Podmodernisti, više obraćaju pažnju na recepciju dela i olako odbacuju pozitivističke pristupe, a pre svega koriste se dekonstrukcijom. Sve teorije, nisu naravno ni potpuno istinite, a ni tačne, (?!) ali pomažu da, kao uz pomoć geografske mape, laške stignemo do puta razumevanja umetnosti. Sada će neko primetiti da fali „zdrav razum“ i „lični osećaj“ ka umetničkom delu? Votson nas upozorava da je „zdrav razum“ u podnožju razumevanja. A „lični osećaj“ ili „umetnički ukus“ nam je nametnut, moraću da vas razočaram,. Ko nam je, pa sad, nametnuo „umetnički ukus“? Pre svega, dominantne društvene grupe u procesu koji traje od pojave nekog dela (muzika, knjiga, slika.). Antonio Gramiši je pisao o uticaju „Kulturne hegemonije“, ne naravno silom, nego ubeđivanjem do našeg prihvatanja. Njihovo tumačenje, vrednovanje, na kraju (za nepoverovati) dovodi i do formiranja našeg ukusa. KO su oni? Konkretno, članovi „Akademije nauka i umetnosti“, profesori fakulteta, priznati kritičari, razne „umetničke komisije“ koje odlučuju ko će svirati u filharmoniji, čuti kompozicije, do, u slučaju književnosti, čak i eminenti izdavači, koga će objaviti i forsirati. Posle određenog vremena, te grupe formiraju i naš ukus i cemenitraju „vrednost“.

Daću vam i lični primer. U srednjoj školi, imao sam sreću da upoznam slikara Zorana Stojičevića Zoksa, koji je za mene bio autoritet. On me je zatrpavao odabranim knjigama, predivnim flimovima, produhovljenom muzikom i nemerljivo uticao na moj „umetnički ukus“.

Spomenuo sam „Teoriju odraza“, ja sam skloniji „Teoriji oblikovanja“. Nametanje merila vrednosti u umetnosti i građenjem našeg ukusa, neminovno dovodi do posledica takve kulture na društvo. Naravno da mislim i na Lepu(visoku) i popularnu (masovnu) umetnosti, po modelu „ubrizgavanja“. Umetničke ideje su „ubrizgavaju“ u društvo i to u „pasivni deo publike“. Postoji i „aktivni deo publike“, kojim većina nas sebe vidi, što je toliko očigledno u slučaju Desanke Maksimović. Taj akivni deo, evo doveo je do toga da premijerka izjavi, parafraziram: „Desanku niko ne sme da dira i tačka“.

Na kraju, šta je umetnost? Ona je glavica luka, kako kaže Vitorija Aleksander. U centru umetnosti je umetnik i ako je potrebno saradničko osoblje (u slučaju filma). Dalje od centra je publika koja poznaje detalje umetničkog sveta, ali bliže od neobavezne publike. Ta manje upućena pubilika traga za konvencionalnim formalnim elemetima da bi razlučila umetnost od ne-umetnosti. Odlaze na balet, ne da bi gledali ljude koji se bacakaju i skaču; toga imaju bilo gde. Oni odlaze da vide izvođenje teških, ezoteričnih i zvanično priznatih pokreta.

Nisam vam odogovorio šta je umetnost? Nisam, jer ne znam. Probajete vi, pa mi javite na moj fejs profil, kao što ste se svrsrdno potrudili da mi objasnite situaciju oko – Desanke Maksimović.

Autor intervjua: Vojislav Radojković