PUTOVANJA KROZ GEOGRAFSKE ANOMALIJE- 3DEO

U najmanju ruku čudna granica na tromeđi Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske u blizini grada Priboj svrstala je selo Sastavci u jedinstveno selo na čitavom svetu. U sve to se umešala i reka Uvac koja deli ovo selo na dva dela, tako da ono administrativno pripada opštini Priboj i Srbiji, a teritorijalno uglavnom Bosni i Hercegovini, odnosno Republici Srpskoj i opštini Rudo.

Zbog ove administrativne neobičnosti, koja se godinama ne rešava, stanovnici Sastavaca, kako bi obavljali svakodnevne aktivnosti, moraju da prelaze granicu. I to svaki dan po više puta u toku dana. Zato je prelaženje granice postalo deo mučne rutine. Stanovnici koji žive u bosanskom delu sela Sastavci kroz koje prolazi glavni magistralni put i iz sela vodi kroz obe države, ti stanovnici prelaze dve granice u jednom pravcu svaki put kada idu u Priboj. A u Priboj mora da se ide, jer se tamo nalaze sve neophodne institucije.

Treba dodati da dvojno državljanstvo ima svih 800 stanovnika ovog sela. Selo pripada dvema državama još od vremena Turaka. Administrativni problemi meštana Sastavaka počeli su 1990-ih raspadom bivše države u ratu, kada su iscrtane nove granice. Komisije za granična pitanja dve države poslednji put su se sastale davne 2010. godine, ali geografski čvor nažalost još nije raspleten.

Granica je u ovom selu podelila dva kraja iste ulice, ali i most. Na dve države, dele se kuće i porodice, pa čak i seosko groblje. Stanovnici sela kažu da granice otežavaju život meštanima, uz mnogo nepotrebne administracije. Stanovništvo se uglavnom bavi stočarstvom. E, tu nastaje problem: da bi svoje proizvode prodavali na pijacama, potrebno je da prvo, zbog granica, reše brdo papirologije, što morate priznati demotiviše stanovništvo sela. Predsednik mesne zajednice napiše potvrdu u ime mesne zajednice za dve kante sira, pa taj prodavac sa tom potvrdom može da ode i proda taj sir na pijaci u Priboju. Eto tako izgleda svakodnevnica stanovnika sela Sastavci.

Tekst: FOKUS Vesti

Foto: Pixabay

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *