Voleo bih da vozim derbi
Često se može čuti od starijih ljudi da je mladost najlepše doba ljudskog života. A kada ih pitate zašto tako govore, dobijete jednostavan odgovor: “U mladosti čovek može sve što poželi da uradi, a da mu niko ne zameri baš ništa”.
Jedna od najznačajnijih osobina mladih ljudi je znatiželja. Privlači ih sve što je novo i nepoznato. Hoće sve da pokušaju. Da osete čar tog novog i nepoznatog. Žele da se baš u tom još neotkrivenom i njima stranom, oprobaju, pokažu i dokažu. I kada ne uspeju iz prve, to ih ne obeshrabri, nego pokušavaju više puta da bi sebi i drugima dokazali da oni to što žele i mogu.
Nikola Simović kao vozač kasačkih grla (foto Marica Pavkov)
Ponekad ih to što počnu ne drži dugo, pa često sa jedne “zanimacije” lako prelaze na drugu, pa na treću. I tako dok ne pronađu “sebe”, biraju poslove i sportive dok ne dođu do onoga što im je srcu najbliže i najdraže.
Sport je nešto bez čega se ne može zamisliti mladost. Često, tokom mladosti svi mi promenimo nekoliko sportova dok nam neki ne “legne “ i ostane večita ljubav i okupacija, kojoj se vraćamo i u stare dane. Neko od prve pronađe onaj koji mu je najmiliji, ali ima i onih koji se tokom odrastanja posvete većem broju sportova. I ne menjaju ih zato što su neuspešni, nego što žele da nauče što više sportskih veština. Oni talentovaniji, odlično znaju da igraju fudbal, košarku, dobro plivaju, igraju odbojku i tenis. A opet postoji jedan koga najviše vole. Kako odrastaju i kako su im fizičke mogućnosti smanjene, biraju sportive u kojima je manje potrebna snaga, a više spretnost i umeće.
Baveći se sportom čovek obogati svoja znanja i svoje veštine. Upozna mnoge ljude, stekne brojne prijatelje. U poznom životnom dobu, mladst je mesto gde se kroz sećanja najradije vraćamo. Ta sećanja su neiscrpni izvor radosti.Ko nema čega da se seća iz mladosti, imaće tužne i nesretne dane starosti.
Današnja priča Kasačkih Novina je posvećena jednom mladom čoveku koji je tokom odrastanja trenirao više sportova i bio učesnik mnogobrojnih takmičenja. Pravi sportista od rane mladosti.
Junak naše priče je Nikola Simović iz Kragujevca. On je odnedavno vlasnik tri kasača i učesnik nekoliko kasačkih trka. Nikola će imati čega da se seća iz svoje mladosti. Imaće bezbroj interesantnih događaja o kojima će pričati unucima.
Nikola kao maneken
Govoriće im kako je nekada igrao košarku i vaterpolo u svom rodnom Kračujevcu. Kako je muzika bila i ostala njegova velika i gotovo najveća ljubav. Pričaće kako je sa “veprovima” (naziv za igrače američkog fudbala iz Kragujevca) učestvovao u mnogobrojnim utakmicama američkog fudbala, o pobedama kragujevačkog tima u kome je bio jedan od standardnih igrača, o titulama prvaka Srbije, a neće zaboraviti ni gostovanje u Americi. U momentima kada je imao vremena, u vremenu kada se brzo živelo, vozio je na trkama karting i gle čuda, jednom, čak u dve trke u jednom danu pobedio. I kada su prijatelji i rođaci pomislili, pa dosta je bilo, šta još nisi probao, pojavili su se konji.Ni manje ni više, nego kasači.
E, ti konji, koji su se pojavili u životu Nikole Simovića, svestranog momka iz Kragujevca su razlog što smo i počeli ovu priču o mladosti, o sportu, muzici, o brzinama na karting stazama i o brzinmama na kasačkim stazama.
Nikola je mlad momak koji pokazuje da onaj ko nešto želi i hoće, taj to može i da ostvari. Svojim dugogodišnjim opstajanjem u muzici i sportu, počev od košarke i vaterpola, preko američkog fudbala, kartinga i sada na kraju u kasačkom sportu, pokazuje da nije ništa neobično želeti i voleti više sportova i biti njihov učesnik u različitim periodima svoga života. To što je konjički sport došao pri kraju mladosti, ne znači da će u njemi biti manje uspešen nego u prethodnim. Možda će mu iskustva sterčena u ranijim sportskim godinama pomoći da se i u kasačkom svetu pronađe i dokaža, kao što je to bilo u sportovima iz mlađih dana.
Nikola spreman za utakmicu američkog fudbala
U Kragujevcu se odavno ne održavaju konjička nadmetanja. Više od trideset godina nema ni trka ni drugih takmičarskih manifestacija u kojima se konji nadmeću. Nikola je sa svojim bratom Mladenom Milivojevićem iz Jovanovca, posećivao kasačke trke i onda se odjednom javila želja da se i on oproba u sportu koji nema baš nekih dodirnih tačaka sa sportovima sa kojima se bavio.
Veoma brzo je pala odluka da se kupi kasačko grlo. Podrška porodice, kao i u ranijim sportovima je bila dragocena, pa se sada svi Simovoći mogu videti na trkama kako zajdeničkim snagama pripremaju svoje grlo za start i od srca tokom trke navijaju. Bez njihove podrške Nikoli bi bilo mnogo teže. Ovako zna da se uvek može osloniti na svoje ukućane i na tome im je zahvalan.
Nije mu teško ništa oko konja. Još lakše bi mu bilo kada bi na kragujevačkom hipodromu, koji se nalazi na Stanovljanskom polju, skoro u centru Kragujevca, bili mnogo bolji uslovi za smeštaj svih konja, pa i trkačkih. Na žalost, hipodrom opstaje zahvaljujući požrtvovanošću pojedinaca, čija ljubav pobeđuje nedaće sa kojima se kragujevački konjari svakodnevno susreću na hipodromu.
Nikola i Jana de Sajan na trkama u Subotici (foto Marica Pavkov)
Da bi što bolje pripremio svoje kasače za trke, potrebna mu je dobra staza, koja trenutno na lokalnom hipodromu omogućava samo lagane treninge dok se na njoj joj ne mogu održavate trke. A želeo bi Nikola da se pokaže i pred svojim prijateljima i drugarima u kasačkim trkama i da uspesi koje je imao u samo nekoliko trka nisu puka slučajnost, nego rezultat upornog i stručnog rada.
Da bi bolje upoznali jednog od onih mladih ljudi koji su tek zakoračili u svet kasača, zamolili smo Nikolu da odgovori na pitanja Kasačkih Novina, kako bi ga ljubitelji konja bolje upoznali i saznali kakve su mu želje i namere kada su kasači u pitanju.
Vaš deda je nekada držao kasače. Da li ste odlazili kod njega dok je imao kasače i da li ste odmah znali da će te i Vi jednog dana imati kasača?
– Moj deda po majci je Dragan Milivojević iz sela Jovanovac kod Kragujevca. On je imao kasače kada sam ja bio jako mali, tako da tada nisam shvatao ništa od toga. Deda se time bavio amaterski u to vreme. Imao je par konja, ali ništa toliko zvučno. To je više bila ljubav prema životinjama.
Dok se niste posvetili kasačima, da li ste se bavili nekim drugim sportom? Opišite kojim i kakve ste uspehe imali.
Nikolina velika ljubav je muzika i bubnjevi
– Da, bavio sam se košarkom i vaterpolom kada sam bio mladji. Ali najviše vremena sam proveo igrajuci američki fudbal. Tačnije od 10 punih godina sam se posvetio tome. Uspeha je bilo jako za to vreme. Nekoliko puta osvajanje naslova prvaka Srbije u juniorskoj i seniorskoj kategoriji. Učešća na Evropskom i Svetskim prvenstvima. Od svega toga ja bih izdvojio kao najbolje iskustvo u tom sportu odlazak u Ameriku i utakmica protiv reprezentacije Amerike.
Da li je američki fudbal i sada aktuelan, ili ste završili taj deo sporske karijere?
– Takav sport ne dozvoljava da se njime bavite rekreativno, zahteva mnogo pripreme i vremena, tako da sam ja svoju karijeru završio 2021. godina sa poslednjom titulom prvaka Srbije.
Da li Vam ta iskusva iz američkog fudbala mogu pomoći u radu sa konjima i pripremi za trke?
– Da naravno. Kada ste toliko dugo u sportu na tom nivou, naučite kako stvari funkcionišu u smislu treninga i forme. Naravno, to se kod konja razlikuje, ali dosta stvari se mogu preneti iz rada sa ljudima. U oba slučaja, posvećenost, upornost, strpljenje i odricanje je ključ uspeha.
Posle američkog fudbala Nikolino srce su ukrali kasači – Nikola i “Jana” tokom trke (foto Marica Pavkov)
Muzika je Vaša velika ljubav. Od kada je to počelo i da li danas svirate u nekom orkestru? Kakva su iskustva sa živih nastupa pred publikom?
– Muzika jeste moja velika strast i jako sam zahvalan što mogu da se bavim stvarima koje toliko volim. Muzika počinje baš od malih nogu, toliko davno da se čak i ja ne sećam. Naime, sviram skoro sve instrumente, ali kao glavni izdvajam bubnjeve. Tata se bavio muzikom, pa je kod nas u kući uvek bila buka od bubnjeva. Danas sviram u jednom komercijalnom bendu iz Kragujevca. Iskustva sa nastupa, kao i u svakom poslu, ima onih lepih, a ima i onih manje lepih. Živimo u nekom čudnom vremenu gde kultura, vaspitanje nisu baš u prvom planu, tako da se u kafani svega nagledaš. Ali koliko ima tih stvari, ima i emocije koje muzika pruža.
Sobzirom da ste američki fudbal zamenili sa kasačkim sportom, kako su to prihvatili Vaši prijatelji i da li to odobravaju i da li Vas podržavaju? Možete li još nekog da “opelcujete” sa kasačima?
– Cela moja porodica i ljudi oko mene jako vole životinje, tako da prelazak na konjički sport za mene nije bio problem. Od svih ljudi oko mene, pre svega, imam ogromnu pomoć i podrsku. Svi koji se bave ovim sportom znaju da to jedan čovek ne može da radi sam. Da meni nije njih, verovatno se ni ja ne bih bavio konjima u toj meri. Da “opelcujem” kako vi kazete, pokušavam svakoga ko se priblizi hipodromu. Šalu na stranu, ima dosta mladih ljudi koji vole konje, ali nemaju hrabrosti da se skroz prepuste tome. Svi mi volimo da dođemo, da se pomazimo sa konjima, provedemo neko vreme sa njima, ali svi znamo da su konji obaveza, vreme i na kraju novčani izdatak.
Nikola skoncentrisan da postigne touchdown.
Ko Vam je najveća podrška bio kada ste odlučili da se bavite kasačima?
– Ne bi bilo lepo od mene da izdvojim jedno ime, i ne znam iskreno ni koje bi to bilo. Mama, tata, baka, deda, Ksenija, Veljko. Ima tu mnogo ljudi oko mene čiju podršku ne bih mogao da izmerim.
Ko sve u porodici učestvuje u pripremi konja za trku pored Vas?
– Govorio sam već o tome. Nama je ovaj sport porodična stvar. Onih dana kada se rade “brzi radovi”, dani pred trku, svako ko ima vremena da dodje da pomogne je kod mene u štali. Nekad tu bude toliko ljudi da je štala tesna.
Nikola okružen protivničkim igračima pokušava da sačuva loptu
Kakava su Vam iskustva posle prve trke u kojoj ste učestvovali i na čiji nagovor ste pristali da vozite kasača u trci?
– Od prve vožnje u giku sam znao da želim da vozim trku. Čudno je to opisati rečima, ali taj osećaj u stomaku je nešto što nikad do tada nisam doživeo. Prva trka je bila u Leskovcu, vozio sam mog saborca Ivana Turgeneva. Tačnije, ja sam se vozio iza njega, on je tu radio sve sam. Ja sa svojim iskustvom na toj trci, kasnim za mašinom dosta, negde u grupi ispred nas Silverado sa čika Jovicom (Ostojić) se podiže u galop, jedva smo se mimoišli da se ne udarimo. Završavamo negde u grupi na kraju, znam da su mi prve reči kada sam sišao sa sulki bile: “Čoveče, šta se sve izdešavalo za 2 minuta trke.” To je nekako najbolji opis moje prve trke.
Ko Vam je bio učitelj i ko Vam je najviše pomogao oko kasača?
– Prvi kontakt sa kasacima sam imao preko svog brata Mladena Milivojevića. Koliko sam mogao da naučim od njega, ja sam naučio, a sve ostalo je bukvalno kradjom zanata. Znate kako se to već radi. Nedeljom obilaziš hipodrome u okolini, nadaš se da ćeš čuti od nekog neki pametan savet, i da ćes videti nešto novo.
U Kragujevcu nema već više od trideset godina konjičkih nadmetanja. Ima li šanse da se to promeni i da konji uskoro protutnje stazom jednog od naših najstarijih hipodroma?
– Koliko god bih ja voleo da je odgovor drugaciji- NE! Hipodrom u Kragujevcu je ostavljen na milost i nemilost samom sebi, a na njemu nema trenutno ljudi kojima je u interesu sportska grana konjarstva. Rekreativaca uvek ima, ali to nije hipodrom. Trenutno na hipodromu ima 3 čoveka koji se bave sportskim konjima, a nas trojica nemamo dovoljno sredstava da preuredimo 25 hektara hipodroma koji je u jako lošem stanju da bi pokušali da konkurišemo za trkački dan. Tako da, do daljnjeg ćemo samo tu trenirati.
Nikola (prvi s desna) sa svojim drugarima pred početak utakmice.
Ko se još u Kragujevci i okolnim mestima bavi kasačima? Kakvi su izgledi da se kasački sport više proširi u srcu Šumadije i da iznedri neke nove šampione poput dr Jove Radovanivića, Srećka Nikoliće i Drakčeta Milivojevića?
– Kao što sam rekao. Na hipodromu nas ima trojica. Mislim da kada bi uslovi na hipodromu bilo “humani” da bi ljudi dolazili masovno. Jer, potencijal koji Kragujevacki hipodrom ima retko gde može da se nadje u Šumadiji. Staza od 1600 metara pored spomen parka Šumarice sa intervalnim deonicama uzbrdo, to se u nekim drugim zemljama, jako ceni. U okolini Kragujevca ima par ljudi koji imaju kasače na svojim gazdinstvima, ali i oni se time bave rekreativno, voze po seoskim putevima, snalaze se koliko mogu, ili daju konje u trening kod drugih ljudi.
Šta očekujet u ovoj godini na trkačkoj stazi od svojih grla?
– Očekujem pre svega da sezona prodje bez nekih većih problema. Da nas zaobidju povrede, problemi. A rezultati su meni i mojoj porodici na drugom mestu. Da se razumemo, svi mi volimo da pobedimo, daleko od toga da se tome ne nadamo, ali ne po svaku cenu. Tako da ocekujemo da provedemo kvalitetno vreme pored konja, da vozimo lepe trke, i da uživamo u ovom našem sportu.
“Jana” i Nikola na somborskom hipodromu (foto Marica Pavkov)
Šta bi poručili onima koji nemaju hrabrosti da se otisnu u svet kasača, a to potajno žele?
– Poručio bih im pre svega: “Ako ne možeš da ispoštuješ sve što jednom konju treba, nemoj mučiti životinju”. Konju ne treba mnogo i jedan konj nije neki izdatak, ako imaš uslova na svom gazdinstvu, ali to nije stvar koju možes da ostaviš u štali i da voziš rekreativno vikendom. Po meni je to preduslov da bi bilo ko razmišljao o kupovini konja i bavljenja ovim sportom. Ako taj uslov ispune, nek nadju nekog ko se time već bavi, da bi mogli da nauče osnovne stvari. Dalje će već sami znati šta je najbolje za njih. Konj traži vreme i odricanje, ali ljubav koju vam vraća je neizmerno veća od toga. Ako bilo ko razmišlja o tome, ja bih mu savetovao da pokuša, ako ispunjava prvi uslov.
Da bi još nešto saznali o Nikoli, zamolili smo ga da odgovori i na “ZAPITKIVANJA”.
IME -Nikola
PREZIME – Simović
NADIMAK – Sima
MESTO I GODINA ROĐENJA -Kragujevac 2.mart.1995
PREBIVALIŠTE-Kragujevac
ZANIMANJE-Tehničar robotike / Muzički inženjer zvuka
ŠKOLSKA SPREMA – Viša
BRAČNO STANJE I BROJ DECE-Uskoro oženjen
KADA STE I KAKO ZAVOLELI KASAČE ?
Deda je imao kasače kada sam bio baš mali. Ali tada se nije javljala nikakva ljubav prema sportu. Sve do 2022. godine. Tada moj brat Mladen kupuje konja Ivana Turgenjeva u koga sam se odmah zaljubio i od tada mi je jasno šta znači izreka “kad progutaš konjsku dlaku”.
Nikola i Jana de Sajan na trkama u Subotici – u žaru borbe (foto Marica Pavkov)
KADA STE PRVI PUT SELI NA SULKE ? –
17.avgust , 2022 godine.
IME KONJA KOGA STE PRVI PUT VOZILI ?
Ivan Turgenev A.T.
KOLIKO STE IMALI GODINA KADA STE PRVI PUT UČESTVOVALI NA TRKAMA?
To je bio 11.oktobar 2022. Godine, sa svojih 27 godina.
– NA KOME STE HIPODROMU PRVI PUT VOZILI U TRCI ? Na hipodromu u Leskovcu.-
IME KONJA KOGA STE PRVI PUT VOZILI U TRCI ?
Ivan Turgenev A.T.
OD KOGA STE NAUČILI PRVE TAJNE O KASAČIMA?
Prove stvari o kasacima sam naucio od brata Mladena Milivojevica koji mi je prvi put poverio dizgine.
OD KOGA STE NAJVIŠE NAUČILI O KASAČIMA ?
Situacija kod nas u Kragujevcu je takva da nisam imao od koga da naučim puno stvari. Praktično nema konjara koji se bave kasom. Sve što sam naučio do sada je kroz literaturu i kroz svoj rad.
UMETE LI DA POTKIVATE KASAČE
Na početnom nivou, da.
A DA IH IZBALANSIRATE ?
Rekao bih da za balansiranje treba jako puno vremena provedenih uz konje da bi imao oko i osećaj za balans konja. Još uvek ne mislim za sebe da umem da izbalansiram konja kako bi to uradio neko ko je mnogo duže u ovom svetu. I te stvari ostavljam njima.
Nikola i “Jana” u toku zagrevanja (foto Marica Pavkov)
KO VAS JE NAUČIO DA POTKIVATE I BALANSIRATE KASAČE ?
Opet se vracamo na problem, jako malo konjara ima u Kragujevcu. Mene je tako reći “muka” naterala da prve ploče zakujem sam, iz prostog razloga što nije imao ko drugi.
DA LI STE DO SADA POBEDILI NA TRKAMA?
Još uvek ne.
SA KOLKO STE GODINA POSTIGLI PRVU POBEDU ?
Nadamo se da je 2025. ta godina.
IMATE LI SVOGA KONJA I KAKO SE ZOVE ?(ako ih ima više sve ih nabrojte )
Svi moji konji su konji moje porodice, tako da ih ne bih zvao svojim. Ali kod nas u porodici su trenutno:
Ivan Turgenev A.T.
Jana De Sajan
Heart Beat
KOLIKO STE DO SADA KONJA VOZILI U TRKAMA?
Tri
KOJU BI TRKU VOLELI DA DOBIJETE ?
Svi koji se bave ovim sportom sanjaju o derbiju pa tako i ja.
Sa konjima treba mnogo strpljenja i mirna ruka, što Nikola pokazuje na ovoj fotografiji.
AKO SE LOŠE PLASIRATE (POSLEDNJI) KOGA KRIVITE SEBE ILI KONJA ?
Plasman u trci dolazi poslednji na listi zadovoljstva na trkačkom danu. Svi mi volimo da pobedimo i da ostvarimo rezultate, ali ovaj sport bar u mom slučaju se ne zasnima na tome. Kada stignemo zadnji ne krivimo nikoga.
DA LI VOLITE KONJE I ZAŠTO ?
Teško je nekome objasniti zašto volimo konje. Kada neko provede neko vreme sa njima biće mu jasno, bez da mu bilo ko šta objašnjava.
KO JE PO VAMA NAŠ NAJBOLJI TRENER?
Mislim da je ovo mesto rezervisano za čika Ivicu Mukića još dugi vremenski period.
KO JE NAŠ NAJBOLJI VOZAČ ?
Ima ih stvarno puno. Stil vožnje Borisa Kecenovica mi se jako dopada. I stil vožnje Bojana Marijanovica mi je jako zanimljiv, bez obzira sto je dečko jako mlad.
IMATE LI MEĐU TRENERIMA I VOZAČIMA SVOJE IDOLE I KO SU ONI ?
Mislim da se ovo pitanje odnosi samo na domaće vozače i trenere, tako da ću tako i odgovoriti. Što se tiče trenera, jako cenim rad porodice Kovačević, počevši od odnosa prema konjima, pa do rezultata koji ljudi postižu. Ne znam tačno ko tu učestvuje najviše, ali ovako kada pogledam iz trećeg lica, kao ekipa, njihov trenerski posao mi se jako dopada.
A što se tice vozača, nemam “idola”, ali sam jako zahvalan na činjenici što imam mogućnost da delim stazu sa nekim velikanima ovog sporta kao što su Brana Mukić, Dejan Katanić, Boris Kečenović, Sasa Grujić i tako dalje.
Nikola je bio uspešan vozač kartinga
ŠTA VAM NAJTEŽE PADA KADA SU U PITANJ POSLOVI OKO KONJA ?
Najteze mi pada kada moram da radim nešto što se ne tiče konja.
VOLITE LI DA TIMARITE KONJE ?
Da
KOJA VAM JE BOJA DRESA I KACIGE ?
Roze, belo, crna.
KOJA VAM JE OMILJENA BOJA ?
Roza
VOLITE LI MUZIKU I KOJU ?
Bavim se muzikom, tako da je jako volim. Svu muziku u svakom smislu.
OMILJENO JELO?
Nisam izbirljiv.
Boksovi na kragujevačkom hipodromu gde se smešteni Nikolin
ŠTA VIŠE VOLITE KAFANE I RESTORANE ILI KAFIĆE I KLUBOVE ?
Sve mi to spada u jednu kategoriju.
KAKO PROVODITE SLOBODNO VREME ?
Uglavnom ga provodim sa porodicom.
VOLITE LI DA ČITATE KNJIGU I KOJU STE POLSEDNJU PROČITALI ?
Jos uvek čitam “Care And Training Of The Trotters And Pacers”
VOLITE LI FILMOVE I KOJE ?
Volim. Uglavnom sve.
DA LI STE NEKADA BILI NA BALETU ILI SLUŠALI OPERU ?
Na baletu ne. U operi jesam par puta.
DA LI STE OŽENJENI I DA LI STIŽETE OD PORODIČNIH OBAVEZA DA SE POSVETITE KONJIMA?
Ženidba je planirana za kraj ove godine tako da brojimo sitno do tada. Ja sam imao sreću da sam okruzen ljudima koji vole konje isto koliko i ja, tako da nemamo problem sa vremenom. Uglavnom ga provodimo zajedno, da li pored konja ili kod kuće.
ŠTA NAJVIŠE CENITE KOD ŽENE?
Kao najveci problem ovog veka bih naveo gordost i bezstidnost. To su neke osobine koje jako cenim kad ne vidim u osobi.
DA LI STE SPAVALICA ?
Kada imam vremena naravno.
KOJI JE KONJ VAŠ LUJUBIMAC ?
Ovo je mozda najteze pitanje od svih 80 ovde. Ivan ima posebno mesto kod mene, jer da nije bilo njega siguran sam da se ne bih bavio ovim. Ali to ne umanjuje ljubav koju imaju svi ostali konji kod mene.
KOLIKO STE NAJBRŽE IZVEZLI KONJA U TRCI, IME KONJA, MESTO GDE JE TO BILO?
Glavni krivci što je Nikola zavoleo kasače: Ivan Turgenjev A.T. i Mladen Milivojević
Ivan je 2023. godine išao kod mene na stoperici 17.2. Zvanično vreme kaže nesto
više, ali to nije toliko bitno. Sombor 22.10.2023.
KOJE SU NAJVAŽNIJE OSOBINE KOJE TREBA DA POSEDUJE VOZAČ ?
Pre svega prizemnost i smirenost. Kada se nadjete u guzvi od 12 konja na uskoj stazi, morate da budete jako stabilni, jer najmanja greška moze jako skupo da košta pre svega konja, a onda i vas.
KOJU OSOBINU NAJVIŠE CENITE KOD TRKAČKOG KONJA ?
Ja najviše cenim konja koji ima svoj karakter. Ne previse, ali ne ni premalo.
KOJI VAM JE NAJVEĆI USPEH U KARIJERI?
Drugo mesto.
ŠTA BI VOLELI DA ZABORAVITE , A VEZANO JE ZA TRKE ?
Ne bih voleo da zaboravim ništa. Sve što se desilo do sada je samo škola koja mora da se prodje.
ŠTA BI VOLELI DA POSTIGNETE U KASAČKOM SPORTU ?
Pričao sam o derbiju. Voleo bih za početak da vozim derbi, a ako nas sreća posluži da se okitimo pobedničkim lovorikama, mislim da će to biti kruna rada i zalaganja.
DA LI MAŠTATE DA POBEDITE U DERBIJU ?
Svakodnevno
VOLITE LI ALATE I ZAŠTO ?
Jako. Jednostavno su mi jako lepi.
DA LI BI VOLELI DA IMATE BRZOG I NEPOKORNOG KONJA I ZAŠTO ?
Ne po svaku cenu.
Nikola sa svojim ljubimcem
ŠTA MISLITE O KOLEGAMA VOZAČIMA?
Mislim pre svega da su to jako hrabri ljudi čim se bave ovim sportom. I jako sam im zahvalan što se bave ovim, jer da nije bilo njih, teško bi ovaj sport opstao.
DA LI SU NAŠI VOZAČI KOREKTNI U VOŽNJI U TOKU TRKE ?
Kao i u svakom sportu, kada si u žaru borbe, dešavaju se ishitreni potezi i reakcije, ali mislim da je sve to opravdano i da je to čar vožnje.
ŠTA ZAMERATE NAŠIM VOZAČIMA?
Što jako malo njih pokušava da prenese znanje na druge ljude.
DA LI STE VOZILI U INOSTRANSTVU I AKO NISTE DA LI BISTE VOLELI ?
Nisam. Voleo bih.
ŠTA MISLITE DA LI NAŠI TRENERI UMEJU PRAVILNO DA URADE BRZI RAD?
Nisam kompetentan da komentarišem takve stvari. Mislim da svi rade ono što misle da je najbolje za njihovog konja.
DA LI UMEJU NAŠI TRENERI PRAVILNO DA POTKUJU KASAČA ?
Siguran sam da umeju.
DA LI NAŠI VOZAČU UMEJU PRAVILNO DA ZAGREJU KONJA PRE TRKE ?
O tome takodje nisam dovljno kompetentan da pričam. Siguran sam da oni znaju dosta više od mene o tome.
KAKAV JE VAŠ STAV O DOPINGU ?
Mislim da se ljudi mnogo igraju sa tim stvarima. Mislim da treba davati veće novčane kazne za takve stvari, jer mislim da našeg čoveka drugačije ne možeš urazumiti.
DA LI SU KAZNE MALE ZA TRENERE I VOZAČE KOJI KORISTE DOPING SREDSTVA ?
Mislim da su male.
Detalj sa treninga
DA LI SU NAŠE SUDIJE STRUČNE ZA POSAO KOJI OBAVLJAJU ?
Ne znam koliko su strucne ili ne. Mislim da ja ne treba da komentarišem to. Sigurno ima neko ko se time bavi, ko analizira njihove odluke i o njima razmatra.
DA LI BI BILO INTERESANTNO KADA BI SE BAR SVAKE 2-3 NEDELJE U BEOGRADU ODRŽAVALE TRKE DVOPREGA?
Mislim da su te trke zanimljive, ali toliko da upotpune trkački dan. Ne mislim da bi bilo dovoljno zainteresovanih ljudi za to.
DA LI BI UČESTVOVALI U TRCI KASAČA POD SEDLOM (MONTE) ?
Ne.
KO VAM JE NAJBOLJI PRIJATELJ MEĐU VOZAČIMA ?
Za ovo vreme sam upoznao dosta ljudi i za neke mogu da kažem da smo postali dobri drugari. Ali ne bih izdvojio nikoga iz prostog razloga da se neko drugi ne bi uvredio.
IMATE LI NEPRIJATELJA MEĐU VOZAČIMA?
Ne da ja znam.
DA LI MOŽE NEŠTO DA VAS SPREČI I DA PREKINETE DA VOZITE KASAČE I ŠTA ?
Ja se nadam da se to neće desiti. Sigurno postoji nešto što bi me sprečilo na neki odredjeni period, ali ljubav prema njima će sigurno biti prisutna.
ŠTA MISLITE DA LI STE DOBAR VOZAČ I KOREKTAN ?
Korektan, svakako. A dobar, to ne mislim za sebe još uvek . Mislim da za ovaj sport treba jako veliko iskustvo da bi imao “ruke” za trku.
KOJI VAM JE OMILJEN SPORT OSIM KONJIČKOG?
Nikola sa trofejima koje je osvojio u kartingu – dva pehara za dve pobede u jednom danu
Dugo sam igrao američki fudbal, to bih izdvojio.
KOJEG SPORTISTU CENITE ?
Sve ljude koji se bave sportom na bilo kom nivou.
VOLITE LI FUDBAL ?
Nikako.
ZNATE LI ŠTA JE POLO ?
Naravno.
VOLITE LI GALOPERE I ZAŠTO ?
Jako. Da imam malo manje kilograma, jako bih voleo da se oprobam i u tome.
KOLIKO TRENUTNO IMATE KONJA U TRENINGU ?
Četiri.
ŠTA ZAMERATE STARIJIM VOZAČIMA ?
Što ne shvataju da znanje koje zadrže za sebe će samo unazaditi ovaj sport.
ŠTA ZAMERATE MLAĐIM VOZAČIMA?
Iskreno, ne zameram im nista.
AKO BI POSTOJALA ŠKOLA ZA VOZAČE KASAČA DA LI BISTE JE POHAĐALI ?
Vrlo rado. Mislim da bi to mnogo pomoglo ovom sportu.
MISLITE LI DA SVE ZNATE O KASAČIMA ?
Ne mislim.
ŠTA OČEKUJETE U OVOJ GODINI ?
Očekujem da prodje bez loših stvari. Povreda, loših startova i tako dalje.
I očekujemo tu prvu pobedu, ako budemo imali sreće.
IMATE LI HOBI I KOJI?
Konjarstvo smatram hobijem, koliko to može da se nazove hobi, jer oduzima jako puno vremena. Smatram ga tako iz jedinog razloga, što mi to nije izvor prihoda, i radim ga iz ljubavi.
Pravilno održavanje kopita i dobro potkivanje su jedan od uslova da konj dobro kasa.
DA LI STE SUJEVERNI I KOJE RADNJE PONAVLJATE?
Ne.
KO JE PO VAŠEM MIŠLJENJU NAJBOLJI KASAČ SRBIJE DOMAĆEG ODGOJA SVIH VREMENA?
Mislim da je dosta konja ostavilo svoj trag u kasačkom svetu. Tako da ne bih mogao da izdvojim jednog.
ŠTA MISLITE O ŽENAMA VOZAČIMA KOD NAS?
Mislim da ih treba nagovarati da ih vidjamo sve više na sulkama.
DA LI SU PITANJA TEŠKA ?
Nisu, uživao sam. Hvala Vam.
Na kraju samo da poželimo Nikoli da izveze što pre taj derbi. Neke ga sreća prati u životu, a on da da sve od sebe da ostvari sve svoje zamisli.
Tekst: Bogdan BELJANSKI
Foto: Marica Pavkov, foto arhiva porodice Simović