DOKUMENTARNI FILM „LINIJA ŽIVOTA“ Darka Bajića

Film opisuje surovosti rata u kojem je ljudski život vredeo onoliko koliko je čovek bio sposoban da radi u monstruoznoj mašineriji koncentracionih logora. O 11 miliona onih koji nisu dočekali šansu da nakon tog rata žive rade, stvaraju i naprave porodice. I o tome kako je glavni junak ovog filma svojom maštom i umetnošću pobedio smrt i postao prvi apstraktni slikar u bivšoj Jugoslaviji.

Bajić je, naime, odveden u zloglasni nacistički logor Mathauzen sa prve godine likovne akademije. Igrom sudbine, Miloš je doživeo istu tragediju svog oca Trifuna, kojeg je 1917. mobilisala austrougarska vojska i odvela ga na ruski front. On je odbio da puca u ruske vojnike i jedan austrugarski major mu je pucao u leđa. Tako se zajedno sa zarobljenim Rusima našao u logoru na domak grada Mauthauzena, u istom onom logoru koji je Miloš Bajić dospeo 3 decenije kasnije. U logoru se našao zajedno sa zatočenicima iz cele Evrope. Iz neposredne blizine svedočeći dramama zatvorenika i logorskim strahotama Bajić je počeo da beleži dokaze na najbolji način na koji je umeo – crtežima. Scene užasa koje mu nisu dale mira pretočio je u likovnu ekspresiju. Crteže je krio u praznoj boci protivpožarnog aparata. U maju 1945. kada su saveznici oslobodili logor, Bajić se sa oko 150 crteža vratio u Beograd gde je nastavio studije na likovnoj akademiji. 

Serija crteža Mathauzen ostala je ne samo kao individulano svedočanstvo o mukama zatvorenika i zločinima nad njima, već i kao dokaz koji je iskorišćen na suđenju odbeglim nacistima mnogo godina kasnije. U filmu pored autentičnih crteža nastalih u koncentracionom logoru Mauthauzen, slika nastalih tokom karijere Miloša Bajića, nalaze se i inserti iz filmova nastalih na super 8 filmskoj traci koji su snimali on i njegov sin Darko Bajić, danas profesor filmske režije i reditelj ovog filma.

Tekst: Fokus vesti

Foto: Privatna arhiva