Predstavljamo vam, u ovom trenutku, najzanimljivijeg pisca na našoj književnoj sceni. Željko Pajić, čovek koji je nenametljiv, kulturan i nadasve skroman. Objavio je 2016 godine roman „Život Gavrića” i 2024. godine roman „Tarkovski i tragač za srećom”. Uspešan kao narator i tumač filmskih remek- dela slavnog ruskog režisera Andreja Tarkovskog. Željko rado govori, pogađate, o svojim knjigama i Tarkovskom…
FOKUS VESTI: Dobro veče. Upravo se u biblioteci “Milutin Bojić” završila promocija vašeg novog romana „Tarkovski i tragač za srećom”. Za početak recite nam koliko je kompleksno baviti se delom Andreja Tarkovskog?
ŽELJKO PAJIĆ: Andrej Tarkovski je režiser poeta, režiser koji zalazi u dubine ljudskog duha. Da li se u kadru Andrejevog filma nalazio dečak, starica, žena, zreo muškarac u pustolinama ruske tajge vi u njihovim očima vidite raj i pakao. To će te videti u njegovim filmovima i više nigde. Njega možete ili voleti ili odbaciti. On je jednom prilikom izjavio da umetnost postoji isključivo zarad istine, ili traganja za istinom, a istina se ili voli ili odbacuje, tako da nije kompleksno baviti se delom Andreja Tarkovskog, ili ga volimo ili odbacujemo, kao i istinu.
FOKUS VESTI: Ako uporedimo vaš prvi roman i novi roman „Tarkovski i tragač za srećom” primećuju se narativne razlike, ambijent i poetika samog pristupa romanu. Šta vas je inspirisalo za tako snažnu književnu transformaciju?
ŽELJKO PAJIĆ: Nakon što sam objavio moj prvi roman “ Život Gavrića “ za koji sam pobrojao pozitivne kritike čitalačke publike, lepo pripovedački iznesen, ja sam nastavio da pišem prozu, kratke priče, ali sam želeo više, poslušao sam savet mog sadašnjeg urednika, da čitam, čitam, pa kada budem poludeo od čitanja i ne budem znao šta sam pročitao ja ću da sazrim kao pisac. Ta metamorfoza se desila kroz roman “ Tarkovski i tragač za srećom”, naravno kroz vreme i događaje sam se i ja gradio. Da bi smo bili drugačiji ne možemo ostati isti, da bi smo se našli na tački B ne možemo ostajati na tački A.
FOKUS VESTI: Zanimljiv je podatak da ste rođeni u mačvanskom selu Provo. Selo Provo imalo je sedam vodenica, brodogradilište i preko tri hiljade stanovnika daleke 1947 godine. Da li možda crpite inspiraciju za svoje knjige odlazeći u selo Provo?
ŽELJKO PAJIĆ: Ja sam odrastao u selu Provo, na provačkim poljima gledajući u pravcu Srema i Fruške Gore. I, danas i nadam se do kraja svog života odlaziću u Provo. Volim svoju njivu, šumu, reku Savu, ljude koji su koračali i koji koračaju ovim selom. Sticajem okolnosti sam bio starmali i naravno da su seljani bili jedna značajna inspiracija, a takođe i te širine koje mi sigurno ne bi bile dostupne da sam odrastao kretajući se od tramvaja do lifta i nazad. Provo je kroz ceo dvadeseti vek nadaleko bilo poznat po kvalitetnoj izradi čamaca, po ciglanama, po vodenicama, jedna od tih vodenica je bila i vodenica mog pradede, a dodao bih da nije slučajno što se u Provu skućio scenarista Dušan Savković, na granici sela Oskar Davičo, iz susednog sela je i Dušan Kovačević rodom, valjda ima nešto u tim brežuljcima koji se kroz Savu pretaču sa sremačkom ravnicom.
FOKUS VESTI:Kada malo zagrebemo po vašem životu možemo mirne duše da kažemo da ste vrlo neobičan čovek. Našim čitaocima biće zanimljiv podatak da vi trenutno radite u wellness centru hotela Hajat. Kako iz ugla jednog pisca izgleda rad u luksuznom ambijentu?
ŽELJKO PAJIĆ: Da, zadnje dve godine sam u hotelu Hajat, pre toga sam bio u dobrovoljnom egzilu radeći u mesnoj industriji u Sloveniji. Malo bih se našalio nakon mesne industrije se lako bilo navići na ovaj luksuz u Hajatu. Radio sam i u Češkoj u auto industriji, u industriji osiguranja, provodio dane pored Lužičke Nise i reke Mure. Kao što vidite uvek pored reke. Pozdravio bih i svu moju braću pečalbare širom belog sveta. Neko zlonameran će reći pa kako ti možeš biti pisac, da ja sam pisac, a dodaću da je mojim koracima koračali mnogi pisci, u egzilu je bio Miloš Crnjanski radeći po Engleskoj razne poslove, Bukovski je radio gde god je bilo nekog posla, pa Kafka je radio u osiguranju. Rad u Hajatu je jedan značajan i lep pečat na stranicama mog života.
FOKUS VESTI: Od vašeg glavnog urednika (IK Liberland) čuli smo da je skromnost vaša velika mana. Pa, da li je to stvarno tako ili ?
ŽELJKO PAJIĆ: Mislim da nisam skroman, da više volim da moja dela pričaju o meni nego ja, ako vidite bilo kog umetnika da ne prestaje da priča o sebi velika je verovatnoća da su mu dela mala i da imate posla sa ozbiljnim egomanijakom.
FOKUS VESTI: Šta vas više inspiriše, grad, beton, urbana sredina ili selo, priroda, voda?
ŽELJKO PAJIĆ: Kako starim te dve sfere se prepliću kao i moj život, ipak blagu prednost bih dao selu jer sva moja sećanja kreću iz sela, inspiriše me čovek i pokušavam da ga spoznam. Nadam se da ću uspeti.
FOKUS VESTI: Možda je ovo pitanje malo preuranjeno, ali iskreno me interesuje da li možda planirate nastavak romana „Tarkovski i tragač za srećom”?
ŽELJKO PAJIĆ: Nastavak ne, ovaj roman je ostvario svoj cilj, čitaocima će sigurno poslati poruku i pitanje, ali potragu za istinom kroz umetnost da sigurno kroz neka nova dela, naravno što bi rekli u mom selu “ Ako bog da”.
FOKUS VESTI: Za kraj ovog intervjua poruka za mlade autore koji tek počinju svoju književnu avanturu?
ŽELJKO PAJIĆ: Poruka za mlade autore, malo sam se zamislio nad ovim pitanjem, ali moja poruka bi bila da čitaju, čitaju i samo čitaju, sve pisce sveta, čitanjem će postati bolji od sebe samih.
Autor intervjua: Slobodan IVANKOVIĆ
Foto: Privatna arhiva