Otvaranje lovačkog kaštela u Ečkoj nadomak Zrenjanina, krajem avgusta 1820. godine, okupilo je najuglednije zvanice iz čitave južne Ugarske. Na imanje Augusta Lazara sjatili su se najznačajniji ljudi tadašnjeg vremena, od predstavnika dvorske kamarile do krupnih veleposednika i bogatih trgovaca.
Hroničari beleže da se slavilo i gostilo nekoliko dana. Za ugledne goste organizovan je lov u ritovima Begeja, a dame su uživale u dugim šetnjama dvorskim parkom. Čari bogate trpeze osetili su i obični paori, kočijaši, posluga i baštovani, kojima je omogućeno da, barem na trenutak, osete sjaj i raskoš feudalne vlastele.
Ipak, najveću pažnju izazvao je dolazak jednog od najkrupnijih ugarskih zemljoposednika, grofa Esterhazija. Hroničari beleže da je stigao s povećom svitom, s nekoliko kočija i mnoštvom dama od čije je toalete prisutnima zastajao dah. Na devetogodišnjeg dečaka u njihovom društvu niko nije obraćao pažnju.
Nisu previše marili ni kada ga je uveče, na balu, lično grof doveo za klavir i posadio za dirke. Ipak, kurtoazno su zaćutali želeći da stidljivog dečaka ohrabre pri svom prvom javnom nastupu. A onda su, posle prvih akorda, i bukvalno zanemeli. Shvatili su da pred sobom imaju čudo od deteta, genija koji će svakako ostaviti trag u muzičkoj umetnosti. I nisu se prevarili. Pred njima je muzicirao lično Franc List