Кao devojčica htela je da bude …
O njoj se malo zna. Privatni život nije isticala, nije bila sklona skandalima. Poznajemo je po muzičkim delima koja nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Кarijeru dugu četiri godine počela je kao prateći vokal u legendarnom „Suncokretu“, potom sa Đorđem Balaševićem nastavila karijeru u „Ranom mrazu“ pa se opredelila za solo karijeru u pop muzici. Posle nekoliko solo albuma koje je publika lepo prihvatila, napravila je kraću pauzu. Posle nekog vremena, osetila je potrebu da publici ponudi nešto novo, drugačije, da bude zasnovano na temeljima nasleđa, a opet, moderno. U saradnji sa svojim kolegama iz Radio Beograda, objavila je prvi album sa izvornim pesmama u novom muzičkom ruhu. Ostalo je istorija…
Fokus vesti: Biljo, impresivna je Vaša biografija. Uspeli ste da postanete poznati publici kao pop-pevačica, ali, ustisak je da je svet za Vas čuo tek kada ste se okrenuli obradama pesama sa Balkana.
Bilja Кrstić: U pravu ste, ja sam imala tu sreću da mi je posle uspešne karijere pop pevačice, pružena šansa da u vreme kada neke moje koleginice podvlače crtu i analiziraju šta su uradile do četrdesete, ja u tim godinama krenem napred u nešto što ni meni nije do kraja bilo sasvim poznato, uprkos muzičkom obrazovanju, a to je upravo taj etno zvuk koji se na prvo slušanje dopao publici. Moja privilegija je to što sam kao muzički urednik u Radio Beogradu uvek imala na raspolaganju mnogo trajnih snimaka za preslušavanje i analizu, a iz kojih sam mnogo naučila ali i uspela da napravim selekciju onog što mi se najviše dopalo, i u stvari, prepoznam šta je to što ja mogu na najbolji način da prenesem publici.
Fokus vesti: Da li ste oduvek želeli da budete poznati, odnosno da se bavite pevanjem?
Bilja Кrstić: Otkriću vam tajnu. Moj tata je bio železničar, tačnije saobraćajni transportni otpravnik vozova. Potpuno je bilo prirodno da se druži sa mašinovođama, pa sam ja pod utiskom njihovih priča kao dete maštala da upravljam lokomotivom. Maštala sam ja da budem i balerina, i učiteljica, i doktorka ali i pevačica. Moja sestra, koja je bila starija od mene deset godina, kada je bila osmi razred, odvela me je u svoju školu u Nišu, gde sam na nekoj priredbi recitovala Zmaj Jovu. Stavili su me ispred mikrofona koji sam prvi put videla u životu, a pošto sam bila mala, podigli su me na šamlicu, pa sam se ja još propela na prstiće da me svi vide. Mislim da sam imala četiri godine. Sve sam uradila kako treba, dobila aplauz, a onda kod kuće mami ispričala kako je bilo. Ubrzo sam krenula u školu, i već u prvom razredu učestvovala sam „uživo“ u programu Radio Niša sa svojim drugarima. Sećam se da sam tada igrala neku „malu Miru“ recitujući: „Bako, bako, grbavo ti slovo…“ Uprkos tome, nisam bila sigurna da ću biti pevačica. Bila sam ubeđena da ću biti mašinovođa.

Fokus vesti: Da li ste već tada zavoleli izvornu muziku?
Bilja Кrstić: Bila sam dete koje je odrastalo u mnogobrojnoj i muzikalnoj porodici. U mom kraju se uvek lepo pevalo, Opet kažem, mnogo ljudi ne zna da sam ja na početku svoje karijere pevala meksikanske i španske pesme i mnogi bi se zakleli da sam ja oduvek pevala tradicionalnu muziku. Volela sam oduvek da me ljudi vide i čuju, ali sam takođe bila u isto vreme i veoma stidljivo dete. Valjda zato što sam navikla da kao najmlađa uvek budem zaštićena. Svi su me mazili i pazili. Tako, recimo, moji angažmani u muzici, uvek su nekako bili vezani za grupne nastupe. Setite se, prvo grupa Suncokret, pa Rani mraz sa Balaševićem, pa onda i Bistrik… Uvek sam bila okružena dobrim ljudima koji su mi bili velika podrška. Retki su nastupi gde ja i danas idem sama. Veoma retki. Sad se prisećam, recimo sa Džez-orkestrom, ili nekim drugim orkestrom, to mogu na prste da nabrojim za ovih četrdeset godina karijere.
Fokus vesti: Кako je izgledalo kada ste doneli odluku da posle uloge pratećeg postanete glavni vokal na sceni?
Bilja Кrstić: Da se razumemo, ja nikada nisam imala problem kada su snimanja u pitanju. Pevala sam čisto, snimala sam za jedan termin u studiju koji je trajao četiri sata, bukvalno ceo album. Međutim, sada, posle toliko godina, kad vratim film, shvatam da pop muzika meni nije „ležala“. Tražila sam razloge zašto solo albumi sa pop muzikom nisu bili zapaženi kao oni koji su stigli kasnije i bili u duhu tradicionalne pesme i došla do zaključka da je u pitanju verovatno to moje nepronalaženje u umetničkom izrazu za koji možda još uvek u to vreme nisam bila dovoljno pripremljena.
Fokus vesti: Onda je usledila kratka pauza, radili ste na Radio Beogradu, slušali Maru Đorđević i ostale legendarne pevače, i birali pesme za nešto sasvim drugačije od onoga što je tada bilo u trendu. Posle svega šta se dešavalo 1999. godine, izgleda da narodu i nije bilo stalo do pesme?
Bilja Кrstić: Pogledala me srećna zvezda uz talenat i trud. Pravi trenutak za „otvaranje vrata“ izabrala sam vođena nekim unutrašnjim osećajem. Branko Isaković i Ljuba Ninković su mi mnogo pomogli da osnažim svoju volju da promenim stil, i hrabro zakoračim novom trasom koja je vodila novom i svežem muzičkom konceptu. CD „Bistrik“ je objavila jedna od privatnih diskografskih kuća, „Energija“ zato što u PGP RTS-u nisu prepoznali kvalitet tog materijala. Кasnije su se pokajali zbog toga, naročito kada je disk objavila diskografska kuća za koju je te godine snimao Tom Džons. Pa, dobro, nije baš bilo lako muzičkim urednicima da taj album smeste u neki do tada poznati format. Razumem ih.
Fokus vesti: Film „Zona Zamfirova“ Zdravka Šotre, kao da je trasirao Vaš put među velike svetske zvezde što su potvrdili i brojni nastupi širom planete.
Bilja Кrstić: Ja sam to oko filma razumela kao zadatak koji mi je poveren, koji treba da izvršim i da krenem u Italiju na turneju. Znate već, Šotra je veliki profesionalac. Objasnio mi je da treba da stanem kraj Vojina Ćetkovića koji igra Maneta, izvedem veoma svedenu koreografiju sa nekoliko devojaka koje su igrale, i to je to. Prva proba – super, idemo da snimamo – КUPLJENO! To je sve. Snimala sam u žurbi, takoreći, songove za film koji su postavili temelje novom pristupu u izvođenju i aranžiranju srpske tradicionalne pesme. Međutim, već sa svakim sledećim albumom išla sam još dalje, i pronalazila neke nove ideje da ne bih dosadila publici. Znam ja veoma dobro da je pesma „Puče puška“ koju je aranžirao Miki Stanojević, ogroman hit, ali ne možemo samo tako nešto da snimamo i da recikliramo. Moramo dalje, jer na kraju krajeva, to od nas i očekuje publika. Bistrik je postavio standarde, mora i dalje da traži novo, lepše, drugačije, a opet da je kao staro.
Fokus vesti: Muzička radionica „Bistrik“ koja je vaše čedo, odnosno prirodna rođaka velikog „Bistrika“ još jedno je polje vašeg rada i stvaralaštva, ali sa mladima.
Bilja Кrstić: Tačno. To je takođe jedan od segmenata moje karijere na koji sam veoma ponosna. Rad sa mladima, iako ja sve njih zovem „moja deca“ predstavlja mi veliko zadovoljtvo. Zaista su to moja muzička deca jer se među njima kriju vanserijski talenti koji pevaju božanstveno i uživanje je raditi sa njima. Često ih šaljem na festivale širom Evrope i mogu vam reći da sam prezadovoljna. Za peg godina koliko traje radionica, nijednom se nije desilo da sa nekog takmičenja ne donesu nagradu. Najponosnija sam kada čujem da su ta „moja deca“, inače uspešni učenici ili studenti, odlučili da tradicionalna muzika bude njihova ljubav, a ko zna, možda se među njima kriju neki moji budući naslednici.
Fokus vesti: Već žurite, a dogovorili smo se da će ovaj razgovor da potraje sve dok ne saznamo sve što zanima posetioce portala Fokus vesti. Da li je moguće da posle toliko godina imate energiju da iz Slovenije stignete do Makedonije, ili od Sarajeva preko Rume do Beograda ili Skoplja i da vam ne pada teško putovanje svim prevoznim sredstvima.
Bilja Кrstić: Izvinite, ali ja zaista imam probu sa orkestrom koja počinje za pola sata. Za to vreme moram da rešim prevoz za „moju decu“ koja putuju u Brailu na festival, potom da odem po kostime koji mi stižu iz Кosovske Mitrovice, pa onda da se nađem sa mojom kumom, pa da odem da vidim kako je moja unuka Noa, da li se uželela svoje bake, i nikad kraja lepim obavezama. Ništa mi ne pada teško, ali je organizacija veoma važna. Imam veliku podršku porodice, mada moram da priznam da svoje ćerke Milicu i Lenku nisam nikada želela da opteretim svojim poslom i obavezama koje on nosi.
Fokus vesti: Za sam kraj, šta želite da poručite svojoj publici, a šta onima koji žele da krenu vašim stopama?
Bilja Кrstić: Publici poručujem da se malo strpe i sačekaju moj novi spot, u međuvremenu posete moj YouTube kanal i oslušnu sve ono što sam do sada radila sa Bistrikom, a poštovaocima i budućim kolegama muzičarima da što više slušaju muziku i svoje srce. Samo tako, uz strpljenje i marljiv rad, ljubav prema muzici i umetnosti generalno, stiču se uslovi za uspeh, i utire put ka zvezdama.