Da li znate zašto su taburei proterali stare dobre tronošce?
Setite se tronožaca: sedeljka sa izraženim, vitkim nogama, koje pod uglom bodu patos. A tabure? Dežmekasta, zatupasta sedeljka koja podseća na otromboljenog debeljka.
Čemu ovaj opis sedeljki u priči o jednom generalu? Zato što su generala Čang Čung Čanga prostituke Šangaja zvale – General sa tri noge. Pričale su da bi mogao normalno da korača i kada bi levu ili desnu nogu držao preko ramena.
Sada nam tek postaje jasno zašto su naši stari sedeli na tronšcima i šamlicama, za razliku od naših mladih. Tronožac je simbol muškosti koji nam odmah sugeriše o čemu se radi. Zato naši stari i nisu mnogo razgovarali sa našim starkama: sednu na tronožac, a one krenu u sobu.
Ovo je malo pojednostravljen opis odnosa u kući naših starih, jer je izmedju sedenja na tronošcu i odlaska u sobu bilo još nekih pikanterija: jeo se kačamak, srkala varenika, mljackale priganice sa medom, a umesto žvakaćih guma žvakala se suva ovčetina.
Logično pitanje glasi: kako da razgovaraju naše mlade sa našim mladiama dok sede na tabureu? Čim vide tabure, mladama je jasno šta se nalazi neposredno na njegovoj površini. Onako zatupast i mek predmet ne obećava ništa dobro. Ali, vratimo se Generalu sa tri noge.
Imao je još jedan lep, lirski nadimak – General psećeg mesa. Čang Čung Čang je uvrteo u glavu da mu potenciju omogućava meso psa čau-čau. Grickao ga je svaki dan sa posebnim uživanjem, praveći planove za uveče. Kasnije je meso ovog psa proglašeno za afrodizijak, koji je, ipak, pomogao samo generalu.
Ubedjenje Čang Čung Čanga da pseće meso vraća izgubljenu snagu, direktno je uticalo na povećanje nezaposlenosti u tadašnjoj Kini, a i šire. Tada je gotovo ugašena šinterska služba, pošto su nedovoljno obavešteni Kinezi navalili na pse svih vrsta. Šinteri su izgubili posao, naglo je pala produktivnost rada, jer su ljudi svih zanimanja jurili za psima. A kad ih stignu, posle malog obrednog rituala, nastavljali su da jure za ženama. Kada bi stigli žene, brzo bi prekidali i nastavljali ponovo da jure za psima, jer prethodna tura nije bila dovoljna.
Ova jurnjava za psima preteča je današnje manije zvane džoging. Trčalo se u svim prilikama, a psi nisu ostavljani i kada su skakali u vodu, zavlačili se u cevi za kanalizaciju. Tako je nastala čuvena poslovica „Uporan kao pas“, jer su ljudi u jurnjavi za psima bili uporniji od progonjene žrtve. A to je moguće samo kada postiji jak motiv, koji često nedostaje našim sportistima baš kada zatreba. Greška je očigledna: kada bi sportistima objasnili da će posle pobede dobiti ono što su Kinezi dobijali posle hvatanja psa, sigurno bi se mnogo ozbiljnije odnosili prema državnom dresu i grbu.
General sa tri noge je imao još jednu osobenost, bolje reći specijalitet: nastojao je da sve žene burdelja uzme – odjednom. Tako je ostalo zapisano, a kako je to postizao – teško je odgovoriti. Maliciozni kažu da su mu u ovom poduhvatu izdašno pomagali poslilni, adjutanti, generalštab i 48 odabranih vojnika. To su ujedno bile i odlične pokazne vežbe za napad, u kojima je general, sa svojom svitom, uvek pobedjivao na veliku radost pobedjenih protivnika.
Bez obzira što pripada jednom starom, dekadentnom vremenu, mnogi bi danas svoj tabure menjali za generalov tronožac. Da ironija bude veća, ovu želju uglavnom imaju – žene. Zašto?
Pisac ovih redova uporno pokušava da odgovori na ovo pitanje, ali, baš kad pomisli da će doći do odgovora, zadrema na svom lepom, mekom tabureu.
Autor kolumne: Vanja BULIĆ
Foto: Privatna arhiva