VANJA BULIĆ: Kralj Lepetamaka otisak kraljeve prese

Bio jednom jedan kralj. Zvao se Lepetamaka. Upravljao je lepim ostrvom na Pacifiku. Vladao je kraljevinom Tonga i mnogo je voleo svoje podanike, a naročito lepšu polovinu svog kraljevstva.

Tako bi, otprilike, počela klasična priča o kralju koji je bio mnogo dobar i osetljiv.

Ali, već posle početka koji pogoduje uzrastu naučenom na bajke, priča ulazi u tokove namenjene ljubiteljima pinkaterija. O kralju Lepetamaki zapise je ostavio čuveni moreplovac kapetan Kuk, pa ako vam se učini da ovde nešto ne štima, potražite kapetana i slobodno mu recite da je lažov i bolesni propagator seksualnih sloboda.

U svojoj osamdesetoj godini, Lepetamaka je još uvek imao figuru sredovečnog muškarca, koga su krasile duga crna kosa i požudne oči.

Odavao je utisak čoveka kojeg ništa ne interesuje. To se, medjutim, moglo učiniti samo muškarcu, jer bi žene koje se nadju u njegovm društvu odmah postajale centar oko koga se okretala sva politika vladara kraljevstva Tonga.

Vladari imaju različite prohteve, a Lepetamaka je sigurno otišao korak dalje od svih svojih prethodnika, pa i kraljeva i careva koji su došli posle njega. Svaka devojka iz kraljevstva Tonga prošla je ispod kraljeve prese, jer je jedini on bio zadužen za deflorisanje mladih Tongoanki.

Zadatak je bio veoma delikatan i odgovoran. Jer, kako lekari kažu, prvi susret žene sa muškarcem daje pečat njenom budućem ne samo seksualnom životu.

Kapetan Kuk je zapisao kako su Tongoanke bile veoma vatrene žene, što su posvedočili i njegovi mornari tvdeći, čak, da su bile prave umetnice. Zaslugu svakako snosi premudri vladar. On ih je predano podučavao zanesen ljubavlju koja se može porediti samo zanosom i ushićenjem koje osete  roditelji kada njihovo dete prohoda. Razlika je u tome što roditelji sa istom ljubavlju prate i drugi, treći, četvrti korak. 

Misija koju je sebi poverio mudri kralj bila je veoma delikatna i zahatevala je čitavog čoveka, koji se morao srcem i dušom posvetiti postavljenom cilju. Nikada nije imao dva puta istu ženu. Ovog kraljevskog manira držao se sve do svoje smrti. Ako je to istina, onda je Lepetamaka apsolutni svetski rekorder u razdevičavanju, mada je to nezahvalno tvrditi, jer iz mraka istorije često nenadano izroni neki novi junak, koji, uz pomoć dva svedoka, traži priznanje njegovog rekorda.

Još jedan značajan podatak za izučavanje seksa kroz epohe vezan je za Lepetamaku. U osamdesetoj godini još uvek je imao osam do deset susreta bliske vrste dnevno. Ako se zna da nikada nije ponovio igru sa istom damom, lako je zaključiti da je desetak dama dnevno činilo prijateljske i radne posete kraljevskoj kući. Kapetan Kuk nije zapisao da li im je, dok čekaju na red, kraljica majka lično kuvala kafu. Ili im je, možda, nudila slatko i hladnu vodu da se malo srede i osveže.

Moguća je i druga verzija: kralj je odlazio u domove svojih ljubavnica, ali je to manje verovatna verzija, jer tada nije bilo taksija. Pošto su Tongoanci obožavali pse, lako se moglo dogoditi da kralj skonča na zubima nekog razjarenog buldoga, pa je verovatnija prva verzija.

Lepetamaka je pokušao da napiše memoare, ali je pobrkao datume i imena, a zlobnici tvrde kako se uplašio da njegova zvanična supruga, kraljica majka, eventualno ne sazna za neke vragolije koje nije upražnjavao u sopstvenoj kući. Kapetan Kuk je zapisao šta je kraljica majka nakon Lepetmakine smrti izjavila: „Šteta što se tako divan čovek vezao samo za jednu ženu“.

Ostale žene su gledale u zemlju, jer se dogadjaj odigrao na groblju.

Na početku teksta je učinjen jedan mali propust: ovo je bila priča o kralju Lepetamaki drugom, koji nije bio ni nalik svom ocu Lepetamaki prvom, za koga su savremenici  tvrdili de je  bio ženskaroš.

Autor kolumne: Vanja BULIĆ

Foto: Privatna arhiva

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *