Ovi “naši” još uvek jedu

Milan Gutović, poznati glumac, nerado govori za medije. Iako je prešao sedamdesetu godinu, neskrivenim žarom osvaja publiku širom Srbije ali i regiona. Iako je i dalje veoma tražen kao glumac, i kako priznaje, nema problema finansijske prirode kao neke njegove kolege, on ide uvek dalje.

-Ideja koja mi se u poslednjih nekoliko godina vrzma po glavi jeste da “podignem” svoj portal, tačnije da na jednom mestu objavim sve što je stvarao a da naročit naglasak stavim na neispričane priče iz srpske istorije koje se ne mogu pronaći ni u jednom udžbeniku”.

Da li možete da nam to malo ilustrujete?”

 -Jedna od njih je u vezi sa našim “trećepozivcima” iz Prvog svetskog rata, koji iako u poodmaklim godinama, bez oružja i opreme koju su imali neprijateljski vojnici s druge strane bojišta, odnose pobedu nad nadmoćnim neprijateljom već negde oko šesnaest časova posle podne. Kada su kasnije vojni analitičari pitali vinovnike ove bitke, inače “momke” od preko podeset, možda i šezdeset godina, kako su to uspeli da tako brzo pobede, kad je neprijatelj bio višestruko jači i opremljeniji od njih, skromno su odgovorili: “Pa, mi smo malo u godinama, pa moramo ranije u krevet”. Eto, to je jedna od priča koju bih ispričao svojim pratiocima.

Šalu na stranu, ozbiljne teme more našeg umetnika koji komentarišući podatak koji je opštepoznat a tiče se sve manjeg izdvajanja države Srbije za kulturu to ilustruje pričom iz prošlosti:

 -Porodica Mediči bila je za mnoge umetnike izvor prihoda od kojih su mogli da normalno žive i u materijalnom smislu na miru stvaraju svoja velika dela. Prva generacija te porodice je morala prvo da se najede od para koje su zaradili. Druga generacija je poželela da se lepo obuče i najede. Treća da se obuče, najede, pa malo i upozna svet putujući. Četvrta je bila sita, obučena, već je proputovala svetom, nakupovala nakit, stekla imetak i bila potpuno zadovoljna. Tek peta generacija je počela da daje novac za kulturu, to jest umetnike. Kod nas, u Srbiji, odnos prema kulturi je takav da ovi naši još uvek “jedu.