(Soundtrack – Betty LaVette – The Scene of the Crime – 2007)
Dragi Bog je preobražen.
To je jedan od aspekata konačnosti istorije i našega doba. Nesumnjivo i nepogrešivo. Božja lica su prosvijetljena kroz kablovske sisteme i mreže, kroz filtere lake muzike i celuloidnih osjećanja. Sve što zapažamo samo je fleka od izgubljene duhovne koherentnosti i/ili prijetnja čudnih gospodara vremena. Ti gospodari vremena su ipak samo lica iz ove naše živopisne stvarnosti – Predsjednik, Preduzetnik, Premijer, Preuzvišeni, Presvijetli, Preparirani, Preobučeni. Preobrazili su dragog Boga tako što su multiplikovali njegovo postojanje u svemu – nas preobražavaju preko svojih naopakih sinova, prema svojem androginom liku. I tačka. Ali ne može biti drugačije dokle god nam se kao formula opstanka nudi samo jedno rešenje. Jedan izlaz. Mali, prljavi sporedni izlaz iz velike kule liberalno-perverznog kapitalizma. A mi tako žudimo za tom opsenom koja je, pravim čudom, opipljiva kao stvarnost.
To je okruženje, vrh opasnog ledenog brijega. Samoubilački dinamo.
I zato konstatujemo da je crnogorska stvarnost danas nepovratno preobražena. Skoro da na svakog desetog stanovnika ‘nezavisne’ dolazi po jedna TV stanica, a na svakog stotog po jedna kablovska mreža. U ljudima tako teče digitalna krv. Osjećanja su rastresena i površna, obrađena u photoshopu, sterilizovana. Vjerovanje je partijski/nacionalni kodeks, uspjeh je determinisan kao kretanje na berzi (u CG ih ima čak dvije, uskoro će i treća berza da izrodi milionere!). Benzin i novac su bijela i crvena krvna zrnca. Sloboda kao činjenje posmatra se kao tumor na obrazu ponosne nacije. Zato je alternativna grupa pod imenom Books of knjige sa pravom proglasila jednu simpatičnu mladu damu za jedinog čovjeka sa mudima u CG (Vanju Ćalović, izvršnu direktoricu Mreže za Afirmaciju Nevladinog Sektora – MANS).
Kome do sada nije jasno, treba da zna da su u CG u ovom vremenu izmijenjeni koridori ličnog otkrovenja – svojim činjenjem jedan čovjek (jedan Bog!) ne može osvojiti slobodu, makar ta sloboda bila samo idealizovana i romantična. Ne može se postaviti u svijetu i ljudskoj geografiji kao pojedinac već samo kao saučesnik u dovršavanju ljudske istorije. Vještačka hrana, hemijska đubriva i hibridi u mozgovima ljudi su savršen alat za upokojenje velike istorijske sudbine Ideje koja je nosila ljudski razvoj hiljadama godina. Danas je ljudska Ideja predstavljena kao čip, kao broj, kao malo svijetleće dugme koje vidimo u mraku prije odlaska u postelju. Kao inherentni poraz.
Jer, prisjetimo se riječi jednog pametnog čovjeka – Bog nije umro zbog dobrih ljudi već da bi spasio duše loših.
A ljudi su ljudi-maske i ljudi-mačke. Ljudi su skromni, bogobojažljivi, lijeni, pošteni, nemarni, povodljivi, ucijenjeni ili zaneseni. Žive u simulakrumu trivijalne sreće i jednostavnog, praznog hedonizma. Žive kao lažni tvoritelji dobara i dobre sudbine, kao nosioci prava na samouništenje.
Ali dokazi postoje svuda oko nas, a naša savjest je zlopamtilo.
U ambijentu strateške nesreće. U ambijentu fantastične uznemirenosti i nesanice.
Dobra stara Bettye LaVette je uronila u bluz koji nema cijenu i koji govori o preispitivannju, buntu, razočaranju, skrivenoj ljubavi. Njen prošlogodišnji album – The Scene of the Crime nosi organsku muziku, muziku bez sumnje ili kompromisa, predstavlja savršeni soundtrack za duboku noć i ranjeno srce. Sve je snimljeno, odsvirano i otpjevano sa lakoćom, ‘muški’, za svoju dušu. Muzika kao produžetak iskušenja, električni burbon, životna dimenzija, dim i svetački ženski glas. Veliko je umijeće uvjeriti nekoga u istinitost svojih stihova i svojih osjećanja – ona to čini i ljudima pruža malo spasonosnog eskapizma u tijesnom prorezu nezadrživog vremena. To dobra stara Bettye prkosi svojim demonima.
Autor kolumne: Đorđe V. Gregović