VOJISLAV RADOJKOVIĆ: DAN NAKON IZBORA VIDIM IH ZAJEDNO SEDE U KAFANI…

Dan posle izbora, otišao sam ujutru u Altinu da se vidim sa majstor Perom u hotelu “Olimpik”. Fino mesto, osoblje ljubazno, pojavila se čak gazdarica i poželela “dobro jutro”. Turska kafa, odlična. Prvi sam gost. Zatim, ulazi drugi čovek, krupan. Ustajem i pitam: “Majstor Pera?”. Kaže da jeste, rukujemo se uprkos epidemiji. Seda i naručuje sebi kafu.

Ja se predstavim, kažem da radim kupatilo, krenem da pričam, on me prekida i kaže da je moler. Greška. Trebalo je da se nađem sa drugim majstorom Perom, a on sa drugom mušterijom. No, šta je tu je; i njemu stigla kafa. S obzirom na to da su izbori bili juče, a mi se ne poznajemo, tema se nametnula sama od sebe. Pita on mene, je l’ sam glasao i za koga. Kažem da ne glasam od “Petog oktobra”, a mislim se dođavola, šta mi ovo treba i onako mi je muka od politike. Ja njega, reda radi, pitam šta je on uradio? Kaže da oduvek glasa za SPS, pa i sad.

Tu se malo zainteresujem. Poenta ovog slučajnog susreta je, kada je počeo o tome, zašto je opozicija prošla tako kako je prošla. Kaže čovek, zato što nemaju dobre pjesme!? Zbunim se malo, a onda mi Pera objasni da Zdravko Čolić ne bi bio ono što jeste da nije uvek imao dobro pjesme i da ovi nikada neće proći kod glasača sve dok izgledaju kao raštimovana banda. Elem, ubrzo je došao pravi vodoinstalater Pera, pogodili smo posao i krenuo sam nazad ka centru. U autu sam menjao radio stanice i naletim na “Čolu”, ne volim ga, ali ostavim da čujem.

Vrti se po fejsu Trumanova izjava, koja ide otprilike ovako: “Ako za tebe ne glasaju i glupaci, ne možeš dobiti izbore, jer oni čine ubedljivu većinu u svakom društvu”. Na fejsu se neki bave statistikom, tipa: “Ukupno izašlo manje od 50%, Vučić u suštini dobio 25%, zaključak bojkot je uspeo”. Pojavile su se i priče o “Bugarskom vozu”, opet Vučić krade. Puno ih tvrdi da je ucena poslom u pitanju. Još pre izbora, trubelo se na sve strane o neslobodi medija. Sa druge strane, tek nekoliko fejs prijatelja je slavilo ubedljivu i čistu pobedu.

A meni samo zvoni u glavi: “ Nemaš dobru pesmu, nemaš dobru pesmu…”. Nadam se da se sećate filma Živojina Pavlovića “Kada budem mrtav i beo”? Džimija Barku, briljantno je odigrao Dragan Nikolić. Siguran sam da bi Sergej Trifunović bio odličan u istoj ulozi, no ovde nije reč o glumi. Izašao je na političku scenu gde je nastupio kao Džimi Barka. Sa druge strane, sačekao ga je “Čola”, pravi šlager majstor. Šta je moglo da se očekuje?

Ne samo da je nesretni Sergej otpevao, nadam se svoju poslednju stvar, nego je upropastio i onako očajni orkestar, gde je glavna truba Boško Obradović. Ako vam je prva violina Boris Tadić (bez sluha), u šerpu, pardon bubanj, vam udara Vuk Jeremić (bez ritma), tu je i onaj Zoran Živković koji malo razvlači harfu, a onda malo duva u list… i tako redom do plačljivog dirigenta Djilasa, nije ni čudo što je Džimi Barka, pardon Sergej Trifunović, pomislio da je bolje da nastupi solo… I onda dođe izbor za najbolju pesmu, Džimi Bakra bez orkesta. Debakl.

Sad mogu da se žacnu svi oni koji vole Zdravka Čolića, što ga uporedjujem sa Vučićem. Čolić puni “Marakanu”, kad god poželi. Peva lagane stvari, profesionalno, prijamčive uhu i onim glupacima na koje je mislio Truman. “Čolu” voli majstor Pera, ma njega mnogi vole, zvezda je muzičkog neba sa 60 i kusur posto obožavalaca. Endi Vorhol je rekao da svako ima svojih 15 minuta slave.

Slava (jednako moć) je prevrtljiva. Ova Vučićeva traje toliko dugo, samo dok se ne pojavi neka nova zvezda, a on lično ne ode u istoriju. Sa ovom raštimovanom bandom i Džimijem Barkom, prosto nemamo šta drugo da slušamo. Tu je kvaka.

Da, mediji nisu slobodni. Ucenjuje se poslom, radi se burazerski biznis. Kupuju se diplome. Sade se čudne biljke (za one koji vole da duvaju u list), ma da vam više ne nabrajam, sve ste čuli…

I?

Pa ništa, čekamo dok se ne pojavi “nova pesma, novi hit, novi Zdravko Čolić”. Sa ovim do sada slušaćemo još neko vreme “Glavo luda”. Ja neću. Idem da sebi pustim neki džez.

Autor kolumne: Vojislav Radojković